Još prije neki dan, kada je bio na utakmici hrvatske rukometne reprezentacije u Segedinu, Mirko Alilović (36), proslavljeni hrvatski vratar, rekao je da nema šanse da više ikada brani za reprezentaciju. No okolnosti na ovogodišnjem Europskom prvenstvu su takve da je izbornik Hrvoje Horvat morao posegnuti za veteranima. Naime, kako je svaki dan u našoj reprezentaciji netko pozitivan na koronavirus, taj otpada, a izbornik zove nove igrače. Od veterana tu su već Mus, Čupić, Pešića i Gojun, a od jučer i Mirko Alilović.
Sat vremena sam razmišljao
– Iskreno, razmišljao sam nekih sat vremena što da odlučim. Bilo je hoću-neću, ali mislim da je moja dužnost pomoći. Meni je reprezentacija Hrvatske u prošlosti puno dala, dao sam i ja njoj. Da, tko bi rekao da ću se vratiti nakon 2018. i svih onih događaja nakon Europskog prvenstva u Hrvatskoj. Ali ovo ovdje je specifična situacija, treneri nemaju drugog izbora. Sve je to improvizacija. Za sada se najbolje drže skandinavske reprezentacije, ali je pitanje dana kada će se virus i kod njih pojaviti. Mi se zasad snalazimo dobro, prošli smo u drugi krug i sada idemo dalje – rekao je Mirko Alilović.
Koliko poznajete ove nove, mlade igrače?
– S obzirom na to da sam sav u rukometu dulje od 20 godina, poznajem sve igrače, a pitanje je poznaju li ovi mlađi mene.
U kakvoj ste fizičkoj spremi?
– Dobroj. Imao sam dosta dugačak odmor, ali sam aktivno trenirao u Zagrebu, a kada sam došao na početak priprema Pick Szegeda, kluba u kojem branim, dobio sam koronavirus. Nisam imao nikakvih simptoma i za četiri dana već sam bio negativan. Fizički sam u redu, nedostaje mi samo malo rukometnih treninga, ali to nije problem – istaknuo je naš vratar.
Vjerojatno mobitel zvoni cijelo vrijeme?
– O, da. Kada je stigla službena obavijest da se vraćam u reprezentaciju, mobil se skoro zapalio. Dobio sam puno poruka podrške i ovim putem zahvaljujem svima koji su me zvali ili slali poruke. Jednostavno sam odlučio da se nikome ne javljam. Iskreno, dobio sam više poruka nego kada sam dobio dijete. Ali to je zasluga ovih dečki koji su sjajno odradili utakmice protiv Srbije i Ukrajine. Rukomet u Hrvatskoj opet se pojačano prati, vjerujem, ako svladamo danas i Crnu Goru, da će u subotu na utakmicu protiv Danske iz Hrvatske doći jako, jako puno navijača – naglasio je Mirko.
Na jedan poziv ste se ipak javili, kada je zvao izbornik?
– Da, javio sam se Horvatu kada sam došao kući s treninga Pick Szegeda. Prvo sam mislio da me treba zbog ulaznica – rekao je Alilović.
Mađarska je ispala pa ovi naši mlađi igrači neće doživjeti atmosferu igranja pred 22.000 navijača?
– Nisam se čuo sa suigračima iz kluba. Bilo bi malo čudno da ih zovem dan nakon ispadanja. Imaju oni sada svojih muka nakon blamaže i kraha koji su doživjeli. Najavljivali su čak nadmetanje za medalju. Ovo je jedan strašan udarac za njih – kaže Mirko.
Kad su već ispali u prvom krugu, barem će im ostati dvorane nakon Europskog prvenstva?
– Da, istina. Ova naša u Segedinu je divna, ali ova u Budimpešti je svemirski brod. Svaka čast Mađarima na ulaganjima u sport. Mađari jako vole sport, a rukomet je drugi, ako ne i prvi sport u zemlji po popularnosti, muški i ženski jednako. Stvarno je privilegij braniti u zemlji koja toliko voli sport i gušt je braniti svaku utakmicu pred punim tribinama – dodao je Alilović koji je u Mađarskoj već 11,5 godina. Prije Pick Szegeda branio je za Veszprém.
Više me ne pogađaju sitnice
– Imam ugovor još ovu i sljedeću sezonu pa ćemo vidjeti za dalje. Nema žurbe.
Naši navijači neobično vas vole i često smo u dvorani znali čuti: "Mirko, poludi..."
– Ma nisam za to da se skandira samo jednom igraču. Ja mogu biti na klupi ili na tribini, bitno je da Hrvatska pobijedi. Kada sam bio zamijenjen na EP-u 2018. godine, nisam se naljutio. Sjeo sam na tribinu i navijao za suigrače. Mislim da bi svaki igrač trebao razmišljati tako da ne igra zbog osobnih interesa, već da igra za ekipu, za Hrvatsku. Ako netko igra i samo dvije minute, mora biti ponosan što igra u nacionalnom dresu. Ja sam dosta temperamentan. Neke stvari su me pogađale. Nekoga takve stvari ne bi pogađale, mene jesu. Nakon svakog velikog natjecanja bio bih emocionalno iscrpljen, prazan. U klubovima je bila bolja situacija, bio sam opušten i branio sam bolje nego u reprezentaciji. Sada sam malo stariji, malo sam se ohladio od emocija, malo sam vidio neke stvari s druge strane parketa – iskreno kaže Mirko koji je s hrvatskom reprezentacijom osvojio sedam velikih medalja.
