Nakon dvije godine u hrvatsku rukometnu reprezentaciju vratio se Marko Mamić, dva metra visok igrač njemačkog Leipziga. U ožujku sljedeće godine napunit će 30 godina, no još igra na visokom nivou. Bio je član reprezentacije Hrvatske koja je 2013. osvojila svjetsko srebro u konkurenciji do 19 godina. U seniorsku reprezentaciju ušao je 2016. godine, kada smo u Poljskoj osvojili brončanu medalju, a s reprezentacijom Hrvatske ima i srebro s Europskog prvenstva 2020. godine.
– Istina je da me dugo nije bilo, mislim da su prošle dvije godine. Na prošlom svjetskom prvenstvu imao sam operaciju, prije toga sam na europskom prvenstvu imao koronu, pa nisam mogao igrati. Dogodilo se puno toga lošeg. Dvije godine prođu brzo, a zbog koljena sam se, priznajem, malo i odmorio od jakog ritma proteklih godina, čak sam se i zaželio igre. Kad ne igraš, nemaš pritisak, koncentriran si samo na rehabilitaciju. Petu sam godinu već u Njemačkoj, to se osjeti, mora se osjetiti, ali idemo dalje. Najvažnije je da koljeno ne boli – rekao je Mamić.
Zbog pucanja ligamenta propustio je Svjetsko prvenstvo u Švedskoj i Poljskoj, a tešku operaciju odradio je u Zagrebu.
– Bilo mi je lakše zbog obitelji, roditelji su mi puno pomogli. Prvih šest tjedana nisam mogao ništa, koljeno mi je bilo otečeno. Bilo je to teško vrijeme. Svaka dva dana sam bio u bazenu s fizijatrima, onda masaža pa teretana. Dan mi je ispunjen. Prošlo je jedanaest mjeseci od operacije, ljudima nakon takvih operacija treba i više da se vrate u život. Ja sam se relativno brzo vratio, zadovoljan sam stanjem, držim sve pod kontrolom. Non-stop igram u obrani, ne dobivam samo onih 15 minuta kao prije, koljeno je odlično i to je to. Naravno da sam sretan što sam opet ovdje, to za mene nikad nije dolazilo u pitanje – istaknuo je Mamić.
Leipzig igra dobro ove sezone, nisu pobijeđeni u posljednje tri utakmice, a u te tri utakmice među ostalim pobijedili su Kiel. Klub je deveti, u sigurnoj zoni od ispadanja.
– Počeli smo loše, izgubili smo doma, što možda nismo smjeli od Göppingena, ali opet smo to nadoknadili i posljednjih nekoliko tjedana dobili smo Kiel, Balingen, igrali smo neodlučeno s Hannoverom, koji spada u gornji dio lige. S Leipzigom imam ugovor još jednu sezonu. Moja je ambicija da ovih 100 posto postavim na 60 minuta igranja. Gledam više sebe nego prije, to mi je fokus – istaknuo je Mamić.
Jeste li, dok niste igrali, pratili reprezentaciju Hrvatske?
– Naravno. Imali smo jako nezgodan period iza sebe, promijenili smo izbornika. Neke suparnike smo trebali pobijediti, a nismo, danas nije lako dobiti nikoga. Novi izbornik Goran Pekovac došao je u Leipzig, razgovarali smo. Prvi dojam je – odličan, nismo detaljno razgovarali o tome što očekuje od mene – kaže Mamić.
Možda ste najbolje igrali na Svjetskom prvenstvu 2017. u Francuskoj. Svi se jako dobro sjećaju četvrtfinalnog susreta protiv Španjolske u Montpellieru kada ste svojim pogotcima sami pobijedili "furiju". Od tada je prošlo šest godina...
– Sada sam malo iskusniji, prošao sam više toga, tijelo možda nije tako dobro kao tada, ali dobro se osjećam i to je najvažnije.
Europsko prvenstvo igra se u siječnju sljedeće godine u Njemačkoj, Hrvatska će prvu utakmicu igrati u Mannheimu.
– Rekao sam da danas nikoga nije lako dobiti, a mi u skupini imamo Rumunjsku i Austriju, koje moramo dobiti ako želimo dalje. S druge strane, tu je i Španjolska koja će biti veliki favorit u skupini. Ali, nama takve situacije nisu nepoznate. Teško mi je biti detaljan jer dugo nisam bio ovdje, ali se veselim ponovno doći i zaigrati – naglasio je Mamić.
Za Mamića se prvi put čulo kad je za kutinsku Moslavinu igrao u Prvoj hrvatskoj ligi. Treneri su tada govorili da "ima jedan mali, a zapravo veliki, koji rastura u Moslavini". Moglo se očekivati da će ga uzeti PPD Zagreb, pogotovo zato što se taj dugonja isticao igrajući za hrvatsku reprezentaciju u mlađim dobnim kategorijama. Ali, Mamić je odlučio "preskočiti" Zagreb i s 18 godina odmah se uputio u inozemstvo. Nije izabrao neki jak europski klub, odlučio se za stjecanje iskustva u švicarskom Kadettenu, u nešto slabijoj ligi, ali je zato igrao u Ligi prvaka. A u najjačem klupskom rukometnom natjecanju debitirao je ni više ni manje nego u utakmici s Barcelonom. Dobre igre odvele su ga u Francusku, a iz Francuske u poljski Kielce, pa u Leipzig. Mnogi ga uspoređuju s Blaženkom Lackovićem.
– Eh, gdje sam ja još od njega... Trebao bih prvo osvojiti sve što je Lac osvojio, a onda bismo mogli dalje razgovarati – zaključio je Mamić.
Opet Mamić. Trebalo bi ga odmah uhapsiti,možda je kakav rođak.HR Pravosuđe umire od straha kod spomena toga prezimena.