Ni Santos s Peleom, ni Benfica s Eusebijom, ni Manchester United s Beckhamom, ni Ronaldo s Real Madridom. Ne, rekord posjećenosti Maksimira ne drži niti jedan Dinamov epski spektakl, nego tadašnji jugoslavenski - drugoligaši! Zagreb s Antolićem, Rukljačem i Močibobom i Osijek s Grnjom, Lukačevićem i Ljupkom Petrovićem! Tog 19. srpnja 1973., dramu za plasman u Prvu saveznu ligu, u Maksimiru je gledalo čak 64.168 gledatelja!
Prodane 48.802 ulaznice
Istina, Večernji list je u broju od 21. i 22. srpnja 1973. donio podatak da ‘prema informacijama iz Dinama rekord nije oboren, da ga još uvijek drže plavi u prijateljskom susretu s brazilskim Santosom kada je prodano oko 55.000 ulaznica. Za sudar Zagreba i Osijeka prodane su 48.802 ulaznice’. Međutim, na zidu Zagrebella u Veslačkoj ulici, među najznačajnijim fotografijama Zagrebove povijesti, visi i fotografija momčadi koja je 19. srpnja 1973. ušla u antologiju. Uz imena Zagrebovih junaka stoji kako ih je u Maksimiru gledalo 64.168 gledatelja. Do razlike u odnosu na prodane ulaznice došlo je, može se pretpostaviti, ne i provjeriti, tako što su pribrojene i ulaznice koje su besplatno podijeljene. Osječani pak u monografiji ‘Naprijed naši bijelo-plavi 1947.-2007.’ spominju brojku od 64.128 gledatelja.
– Dinamu vjerojatno ne odgovara da mu rekord stadiona ne drži neka njegova utakmica, ali brojke su neumoljive. Žao mi je što se o toj utakmici Zagreba i Osijeka premalo piše, a ona je zaista bila jedna od najvećih u našem gradu – kaže jedan od Zagrebovih junaka iz 1973. Atif Lipovac, danas 66-godišnjak.
– Nije nam bilo svejedno igrati u takvom ambijentu – sjeća se Lipovac.
– Imali smo povoljan rezultat iz prve utakmice (0:0, nap.a.) i osjećali smo pritisak, pa i nismo odigrali najbolje. Sjećam se kako je publika stajala i na atletskoj stazi, da su stotine ljudi ostale izvan stadiona – dodaje Lipovac.
Zanimljivo, među gledateljima oko igrališta, baš iza Osijekovoga gola, stajao je i današnji Dinamov trener Zlatko Kranjčar, tada 17-godišnjak, Dinamov junior. Pri izjednačujućem pogotku Močiboba za 2:2, na snimci na You tubeu vidi se kako Cico s fotoaparatom ulazi u igralište i fotografira slavlje Zagrebovog strijelca.
Lipovac se prisjeća i da su “tenzije bile prejake”.
- Po završetku utakmice razočaranim igračima Osijeka popustili su živci. U tunelu koji vodi od svlačionica došlo je do naguravanja, pa i šamaranja. Naš Pero Močibob obračunao se s nekim Osječanima, Čordašem, Lukačevićem..., ne sjećam se više s kim – kroz smijeh se prisjetio Lipovac.
Nagrađeni s po 1100 dolara
– Nas je u Zagrebu bodrilo skoro 30.000 navijača, gotovo pola Osijeka. Imali smo dobar rezultat, vodili 2:1 do 20 minuta prije kraja utakmice i onda primili glup pogodak. Kod 2:1 za nas i ja sam imao strašnu priliku. Došao sam pred vratara i mogao sam poslati povratnu loptu Petroviću ili Lukačeviću koji su je čekali u boljoj prilici, ali ja sam odlučio pucati. Da sam zabio, tu bi bio kraj Zagrebovih nadanja – kazao je slavni Osijekov napadač Ivica Grnja.
Nogometaši Zagreba za ulazak su u 1. ligu bili nagrađeni s po 20.000 dinara (tadašnjih cca 1100 dolara), prije su već zaradili po 15.000 dinara za prvo mjesto u drugoj ligi. Posebnu klupsku premiju od 10.000 dinara dobio je Pero Močibob, junak kvalifikacija. A trener Vlatko Marković ispunio je obećanje i Branimiru Antoliću kupio - mini morris.
Među junacima pobjede Zagreba bili su i dvojica igrača s klupe: Božo Bakota (ušao umjesto Smoleka) i Hajro Hušidić (umjesto Čopora), igrač koji je dan prije utakmice proslavio 24. rođendan. Bakoti je za vrijeme utakmice pukla ključna kost, ali stisnuo je zube i odigrao herojski do kraja. Bakota i Hušidić su pokojni, kao i vratar Franjo Horvat, pa prvi trener Vlatko Marković, njegov pomoćnik Zvonko Reberski...
