Jednu od najvećih utakmica u klupskoj povijesti Dinamo je odigrao 14. lipnja 1967. godine u Zagrebu. Bio je to uzvratni polufinalni okršaj Kupa velesajamskih gradova protiv njemačkog Eintrachta, u prvoj je utakmici u Frankfurtu bilo 3:0 za domaćina, pa iako je malo tko vjerovao u čudo, to se čudo u Maksimiru ipak dogodilo!
Nakon 90 minuta rezultat je bio izjednačen, plavi su dohvatili 3:0 (2:0) pa u produžecima zabili još jedan gol i pobjedom 4:0 izborili nastup u finalu, u kojem su u dvije utakmice (2:0, 0:0) bili bolji od Leedsa i osvojili ovaj europski kup, preteču Kupa Uefe...
Jedanaesterac u 102. minuti
Eintracht je u to vrijeme bio među četiri najbolja njemačka kluba, predvodili su ga njemački reprezentativac Jürgen Grabowski i reprezentativac bivše Jugoslavije Fahrudin Jusufi.
U Frankfurtu su Dinamovu momčad dočekali brojni menadžeri, Stjepan Lamza bio je najtraženiji, nudilo mu se u ono vrijeme golemih 30.000 USD za odlazak u neki inozemni klub!
No nakon uzvrata i Lamzine čudesne igre cijena mu je bila barem dvostruko veća, ali nikad nije ostvario transfer adekvatan njegovu nogometnom umijeću, sudbina je htjela drukčije...
No idemo redom. Stadion Wald bio je Dinamovo gubilište, pogocima Grabowskog (11 m), Bechtolda i Stoza Eintracht je ostvario visoku pobjedu (3:0) i u Frankfurtu su već slavili prolaz u finale. Tek se gdjegdje sramežljivo provukla poneka rečenica poput one da “Eintracht igra slabije u gostima jer obrana zna biti uspaničena”...
A i Dinamov trener Branko Zebec odmah nakon utakmice držao se za mrvicu nade:
– Ništa u nogometu nije nemoguće! Baš ništa...
Koliko je veliki trener bio u pravu, pokazao je uzvrat u Maksimiru pred prepunim Maksimirom, na tribinama je bilo oko 35.000 još kako bučnih gledatelja koji su nosili plave prema trijumfu.
– Eh, za manje od godinu dana bit će pola stoljeća od te fenomenalne utakmice, a sjećanja su mi svježa kao da se sve jučer dogodilo – rekao nam je legendarni “plavi 9” Slaven Zambata. Potom je nastavio:
– Nismo mi tako loše igrali ni u Frankfurtu, ali zabili su nam tri gola, a mi smo se napromašivali. Štef Lamza odigrao je i tamo sjajnu utakmicu, ali konačni rezultat prekrio je njegovu dobru partiju. Međutim, trener Branko Zebec upravo u toj našoj dobroj igri pronašao je temelj optimizmu uoči uzvrata. I svakoga nas je dana uvjeravao da mi to možemo, da smo bolji od Eintrachta i da ćemo ih u Zagrebu pregaziti! A motivacijskim govorom u svlačionici uoči utakmice povrijedio je našu muškost i ponos, rekao nam je otprilike ovako: “Ako vi ne možete razbiti ove bahate Nijemce, onda ste curice i ne zaslužujete nositi ovaj sveti plavi dres!” Pogodio nas je u najbolnije mjesto i istrčali smo na teren nevjerojatno našpanani, spremni na sve samo da pobijedimo! Minimumom riječi Zebec je postigao maksimalan učinak, strahovito nas je motivirao i svoj je pobjednički mentalitet prenio na nas – sjeća se Zambata dodajući i ovo:
– Zebec nam je nekoliko sekundi prije početka doviknuo: “Želim blitzkrieg, želim ih odmah vidjeti na koljenima, idemoooo!”
Tako je i bilo – već nakon 15-ak minuta plavi su poveli s 2:0! Briljirao je Lamza, bio je nezaustavljiv, poigravao se s Nijemcima i kreirao prilike. Zambata je udarcem glavom u 14. minuti zabio za 1:0, a samo dvije minute kasnije već je bilo 2:0, strijelac je, opet glavom, nakon ubačaja Krasnodara Rore, bio Marijan Novak! Maksimir je erumpirao, plavi su bili na korak do izjednačenja rezultata! Eintracht se tada otvorio, sijevalo je na obje strane, Zlatko Škorić bio je nesavladiv na plavim vratima, a na izdisaju utakmice, u 87. minuti, Josip Gucmirtl iz gužve u 16-ercu poslao je i treću loptu u njemačku mrežu! Bilo je 3:0, izjednačen je rezultat iz prve utakmice, krenulo se u produžetke...
– Tada sam znao da prolazimo, znao sam da ni slučajno ne možemo ispasti! Bili smo prepuni samopouzdanja, a Nijemci su pak posve potonuli – kaže Zambata.
I u 102. minuti Lamza je bio srušen u 16-ercu, a mađarski sudac Gyula Görö bez razmišljanja je pokazao na bijelu točku! Siguran izvođač 11-erca bio je Rudolf Belin i plavi su dohvatili željenih 4:0, san je postao stvarnost! Do kraja se rezultat nije mijenjao i Dinamo je otišao u finale, a ova utakmica u zlatnu klupsku povijest!
Na žalost, u noći euforičnog slavlja nakon trijumfa Štef Lamza doživio je tragediju, pao je s balkona Ville Rebar, gdje su plavi proslavljali veliku pobjedu. Lamza je preživio teški pad, ali ozlijedio je kralježnicu i više nikad nije tako dobro igrao kao do nesretnog pada, od bogatog inozemnog transfera nije bilo ništa...
Lamzi doživotna mirovina
– Lamza je bio fenomenalan! Trener Branko Zebec od njega je napravio vrhunskog igrača. Jer, Štef se znao zaigrati, ali Zebec mu je usadio odgovornost i igru za momčad, izvukao je Zebec od Lamze svaki djelić njegove silne nadarenosti. Šteta što je njegova karijera praktički završila na balkonu Ville Rebar – kaže Zambata.
Međutim, Dinamo nije zaboravio svoju legendu Štefa Lamzu. Prije nekoliko godina obnovljen mu je stan, a dobio je i doživotnu mirovinu od kluba (5000 kuna)...
– Odlukom Izvršnog odbora kluba Lamza je dobio Dinamovu doživotnu mirovinu i svi oni koji budu poslije nas u klupskoj upravi morat će tu odluku poštovati – rekao je tada Zdravko Mamić.
Dinamo je na uzvratu protiv Eintrachta igrao u ovom sastavu (4-3-3-): Škorić – Mesić, Blašković, Ramljak, Brnčić – Belin; Gucmirtl, Lamza – Novak, Rora; Zambata.
najjači grafit ikad