Približavamo se kraju 2018. godine, najveće u povijesti hrvatskog nogometa. Godine u kojoj je GNK Dinamo vratio dvostruku krunu u Maksimir, dvanaesti put u posljednjih 14 godina igrao u grupnoj fazi europskih natjecanja te dočekao dugo priželjkivani europski Božić. Ne treba stoga ni posebno isticati da je u Maksimirskoj 128 kraj godine obilježen s posebnim zadovoljstvom. A kojim se od tih uspjeha prve momčadi posebno ponosi dugogodišnji predsjednik Mirko Barišić (82) koji je u klubu bio i prije 49 godina kad je Dinamo posljednji put prezimio u Europi?
– To je teško i lako pitanje. Teško je izdvojiti jer je svaki od tih uspjeha lijep i poseban. Ipak, ta činjenica da smo neporaženi u skupini Europske lige i da nastavljamo natjecanje u Europi ispunjava me neviđenim ponosom.
U 2018. i publika se u većoj mjeri vratila u Maksimir, stadion je bio pun i tijekom jeseni a ne samo u ljetnim mjesecima, a utakmice protiv Fenerbahçea i Spartaka igrane su u fantastičnom ozračju. Vjerujete li da se euforija oko Dinama može nastaviti i u 2019.?
– Ne samo da vjerujem nego sam siguran u takav nastavak. Međutim, moramo biti svjesni da imamo velik problem kada je riječ o gledateljima i navijačima, a riječ je, naravno, o stadionu. Uspješni smo na sportskom planu, ali stadion se ponovno nametnuo kao prvi problem. I to je najveći razlog što smo se odlučili na pokušaj da vlastitim novcem i snagama idemo u gradnju novog stadiona. Zaista ne znam u ovom trenutku gdje će to biti, u Maksimiru ili negdje drugdje, ali to ćemo dogovoriti s Gradom, koji će nam biti partner.
Zaslužni za uspjeh na SP-u
Iza nas je godina u kojoj je ostvaren najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa, a čak 14 od 22 igrača naše srebrne reprezentacije najvažnije razvojne godine proveli su baš u Dinamu, među njima i najbolji nogometaš svijeta Luka Modrić. Koliku taj podatak ima težinu kad vam danas prilaze klubovi zainteresirani za Dinamove igrače?
– Ne samo da ima težinu nego i veliku vrijednost. Znate da je GNK Dinamo rekorder po pitanju broja igrača koji su sudjelovali u finalu SP-a. Nitko u povijesti nije imao toliko igrača u takvoj utakmici i to je jedan od razloga da Dinamova obitelj bude ponosna. To je ujedno i poticaj da nastavimo istim smjerom, ali i potvrda da se trud i rad isplate. Smatram da je uspjeh reprezentacije ujedno i jedan od najvećih uspjeha Dinama i naše škole.
U Dinamu ste na raznim funkcijama jako dugo, bili ste i u vodstvu kluba kad je posljednji put prezimio u Europi. Je li današnji uspjeh veći jer Dinamo sada mora za proljeće odigrati 12 europskih utakmica, a u ono vrijeme morao je samo četiri?
– Usporedbe su teške i često nezahvalne jer svako vrijeme nosi svoje. Ono je bio fantastičan uspjeh, ali i ovo je isti takav u uvjetima koji su puno teži i kompliciraniji. Ponosim se i jednima i drugima i zaista ne bih radio razliku među njima.
Tko je tada bio predsjednik kluba, a koja je bila vaša uloga? Je li u to vrijeme bilo lakše upravljati klubom i osiguravati mu novac za život nego danas?
– Morate znati da je Dinamo uvijek bio više od nogometa. Dinamo je društvena težina s kojom se treba znati nositi. Došao sam klub u vrijeme generala Ivana Šibla koji je bio legendarni predsjednik. Onda smo imali određenih problema pa je prijelazni predsjednik bio Ivica Kolić, potom Mato Došen nakon kojeg je došao Drago Božić i tada sam bio potpredsjednik. Teško je uspoređivati ljude, ali sam siguran da su svi oni davali sve od sebe. Znate, mnogi od njih izgubili su zbog Dinama političke karijere.
Novi iskorak oml. škole
Svi klubovi, pa i Dinamo, moraju prodavati najbolje igrače da bi preživjeli. Jeste li sada dovoljno financijski stabilni da ne morate u većoj mjeri prodavati ključne igrače prve momčadi?
– Kada se uspoređujemo s klubovima u zapadnoj Europi, a ja kao predsjednik Dinama inzistiram baš na tim usporedbama, svjesni smo da nećemo preživjeti bez prihoda koje nam nose transferi. Sigurno je puno ugodnija situacija kada ne moramo kupovati, a opet smo tu gdje jesmo. Nažalost ili na sreću, jedina dva izvora financiranja Dinama da bi ostao na ovim visokim standardima jesu prodaja igrača i Uefine nagrade. U našem budžetu te stavke čine čak do 90 posto.
U hrvatskom sportu teško je naći većeg poslodavca od vašeg kluba po broju djelatnika koje zapošljava. Koliko članova danas broji Dinamova radna zajednica?
– Pod raznim ugovorima imamo 297 radnika koji su profesionalci, a to je respektabilan broj. Nastojim se brinuti da ti ljudi imaju tretman kakav moraju imati u jednoj zajednici, pa i obitelji. Moja je zadaća da sve dovedem u sklad i da ljudi budu zadovoljni.
Koje će biti vaše božićne i novogodišnje želje za 2019. godinu?
– Biti ću skroman jer dvostruka kruna i da u Europi odemo što dalje se podrazumijeva kada je Dinamo u pitanju. Nadalje, želim da škola napravi još jedan iskorak i potvrdi status jedne od najboljih u Europi. Naravno, i drugim klupskim selekcijama želim što bolje rezultate – zaključio je Mirko Barišić.
Čad 35 % budžeta za omladinsku školu
Dinamova škola glasovita je u Europi i po igračima koje je stvorila i po uspjesima na međunarodnim turnirima mlađih kategorija. Iako je i u prethodnim desetljećima imala veliki ugled, primjerice u vrijeme “malog Ajaxa”, je li ovo sada njezino zlatno doba?
– Imamo veliku tradiciju, ali i obvezu da uvijek težimo da škola bude još bolja. Da poboljšamo uvjete svih selekcija na europsku razinu i standarde. To je prijeko potrebno da bismo ostali konkurentni.
Koliko je u 2018. klub izdvojio za rad škole i stvaranje novih Modrića, Kovačića, Brozovića...?
– U rad škole izdvajamo 30-35% budžeta. To je neizbježno da zadržimo standarde.
>> Pogledajte dinamovce u pučkoj kuhinji
Maminjo , hvala za sve.