Prije današnje trijumfalne ere, u kojoj je izjednačio vlastiti rekord od pet uzastopnih scudetta, Juventus je ostvario niz velebnih pobjedničkih ciklusa kroz koje izrastao u najuspješniji talijanski klub. Prošećimo poviješću i podsjetimo se na generacije asova koje su Juve učinile divom svjetskog nogometa.
Rekordni niz 30-ih godina
Prva Juventusova trofejna era trajala je od 1930./1931. do 1934./1935. pod vodstvom predsjednika Edoarda Agnellija. U razdoblju koje je ponijelo naziv Quinquennio d’oro (zlatna petoljetka) Juve je osvojio pet uzastopnih naslova prvaka zahvaljujući asovima kao što su bili Giovanni Ferrari, Raimundo Orsi, Luis Monti, Gianpiero Combi, Virgilio Rosetta i Umberto Caligaris. Bilo je to prvi put da jedan klub osvaja pet scudetta zaredom, a taj će podvig ponoviti Torino četrdesetih i sam Juventus u proteklih pet sezona.
Drugi je Juventusov pobjednički ciklus nastupio tek krajem pedesetih, kad je klubom upravljao Umberto Agnelli, Edoardov najmlađi sin i brat prethodnog predsjednika Giovannija. Umberto, koji je predsjedničke dužnosti preuzeo u dobi od samo 22 godine, povukao je ubojit potez pridruživši Argentinca Omara Sivorija i Velšanina Johna Charlesa dugogodišnjem klupskom simbolu Giampieru Bonipertiju.
Ovi su napadači, poznati kao Trio Magico (čarobna trojka), doveli Juve do triju prvenstava i dvaju kupova između 1957./1958. i 1960./1961. Ovaj je ciklus ukrašen i Zlatnom loptom koju je 1961. dobio Sivori kao prvi nogometaš iz Serije A ovjenčan ovim priznanjem. Umberto Agnelli povukao se već 1962., što je zbacilo Staru damu s vrha. Idućih su desetak godina klupske vitrine obogaćene samo jednim kupom 1965. i prvenstvom 1967.
Za izlazak iz prosječnosti pobrinuo se Giampiero Boniperti, koji je 1971. imenovan predsjednikom i već u prve dvije sezone proslavio dva državna prvenstva. Pod njegovim je nadzorom Juve uspostavio 15-godišnju vladavinu tijekom koje je samo dvije sezone okončao bez trofeja – 1974. i 1980! Iako je cijela era bila prožeta pobjedama na svim frontama, dvije su se momčadi najviše približile savršenstvu, a obje je vodio genijalni Giovanni Trapattoni.
Prva je bila ona koja je u sezoni 1976./1977. osvojila prvi europski trofej, Kup Uefe i scudetto s 51 od mogućih 60 bodova. Druga je generacija na čelu s Michelom Platinijem, Marcom Tardellijem, Gaetanom Scireom, Antonijem Cabrinijem i Claudijem Gentileom, koja se između 1983./1984. i 1985./1986. domogla dvaju scudetta, Kupa prvaka, Kupa kupova, Uefina superkupa i Interkontinentalnog kupa. Time je Juve postao prvi europski klub koji je upotpunio zbirku pokala.
Gotovo je jednako uspješna bila era predsjednika Vittorija Chiusana i trenera Marcella Lippija, koji su sredinom devedesetih vratili zebre na europski i svjetski vrh. Od 1994./1995. Juve je u četiri sezone osvojio tri scudetta, talijanski kup i superkup, Ligu prvaka, Uefin superkup i Interkontinentalni kup. Alessandro del Piero, Ciro Ferrara, Antonio Conte, Angelo di Livio i Didier Deschamps bili su zaštitni znakovi generacije koja je četiri puta zaredom nastupila u finalima eurokupova.
Afera Calciopoli
Uslijedila su burna vremena s Fabijem Capellom, Zlatanom Ibrahimovićem, aferom Calciopoli i bacanjem u drugu ligu 2006. godine, prije nego što je novi predsjednik Andrea Agnelli, Umbertov sin i Edoardov unuk, obnovio dinastiju i donio Staroj dami iskupljenje.
Afera Mamić i Dinamo na čekanju. Još uvijek.