Gotovo dvadeset godina prošlo je od jednoga od najvećih pothvata jednoga nogometaša u Hrvatskoj ligi, nestvarnoga rekorda tadašnjeg centarfora Slavena Belupa Marija Dodika.
Taj je rođeni Sarajlija tog 21. listopada 2000. godine, u utakmici 12. kola Prve HNL Slaven Belupo – Varteks 7:1, postigao – šest pogodaka!
Taj rekord stoji i dan danas. Najbliži mu je 2014. godine bio Andrej Kramarić, koji je u dresu Rijeke u utakmici s Lokomotivom (6:0) postigao pet pogodaka.
Ali, šest; e, to će već ići malo teže! Znate kako se kaže; šest komada teško možeš zabiti i protiv juniora, a kamoli protiv seniora, k tome još u službenoj prvoligaškoj utakmici!
Za usporedbu, naš proslavljeni vaterpolist Maro Joković prošle je godine u utakmici za treće mjesto na SP-u u Južnoj Koreji protiv Mađara postigao šest pogodaka, i to se smatralo izvanserijskim dostignućem.
- Kako sam se osjećao toga dana? Ma, tko bi mogao naslutiti da se takvo što sprema! Znate kako razmišlja napadač; da bar zabijem jedan gol, ja sam svoj posao napravio. Pa ako dođu dva-tri gola, ma super, kud ćeš bolje! Ali, šest, pa to nisam mogao ni sanjati, pogotovo ne u takvoj utakmici, lokalnom derbiju protiv jakoga Varteksa, s Ivanom Katalinićem na klupi. Na kraju prvenstva oni su nas čak preskočili na ljestvici u posljednjem kolu – priča nam Marijo Dodik, danas 46-godišnjak, trener kadeta Slavena Belupa.
Sjećate li se kako su padali pogoci protiv Varaždinaca?
- Sjećam se da je hat-trick pao već nakon dvadesetak minuta, i da sam tada shvatio da se događa nešto nesvakidašnje. Ali, znate, na toj utakmici uspio sam čak i zapucati još dvije šanse, pa sam tako mogao lako zabiti i sedam, čak osam komada! Najljepši mi je bio posljednji, kada sam na rubu šesnaesterca prebacio njihovoga stopera, potom i istrčaloga vratara, a onda zakucao loptu pod prečku - nastavlja Dodik.
Svih šest Dodikovih pogodaka primio je vratar Varaždinaca Žan Karlo Šimunić, a padali su u 4., 16. (11 m), 21., 64., 83. (11 m) i 88. minuti, jedan je zabio Renato Jurčec u 66., a počasni za Varteks Zoran Kastel u 37. minuti.
- U svim novinama dobio sam tada ocjenu deset, bio sam na svim naslovnicama. Pisalo se tada i da sam kandidat za reprezentaciju, jer Slaven Belupo je s trenerom Mladenom Frančićem imao sezonu iz snova, završili smo na petom mjestu, a ja sam bio drugi strijelac lige, jer me u posljednjem kolu prestigao Tomo Šokota. I ne, nisam do danas čuo da je netko poslije mene u nekoj ligi netko zabio šest komada na prvoligaškoj utakmici. Da se to dogodi, odmah bi ga proglasili vanzemaljcem – nasmijao se Marijo Dodik, jedinstvena pojava u Hrvatskoj ligi, najbolji strijelac u povijesti Slavena Belupa.
U dresu koprivničkog kluba postigao je ukupno 109 pogodaka u svim natjecanjima. Ukupno je u Hrvatskoj ligi postigao 83 pogotka: 74 za Slaven Belupo, pet za Cibaliju i četiri za zaprešićki Inter.
Na desetom je mjestu najboljih strijelaca Prve HNL, ispred njega su Renato Jurčec sa 85, Nino Bule s 89, Ivan Krstanović i Tomislav Erceg s po 98, Miljenko Mumlek sa 106, Joško Popović sa 111, Igor Cvitanović sa 126 i nedodirljivi Davor Vugrinec sa 146.
Marijo Dodik u Slaven Belupo došao je 1995. godine iz belgijskog Mechelena, a prije toga igrao je za sarajevski Željezničar, poslije i za turski klub Sakaryaspor, Zelinu, slovenski Rudar Trbovlje i nekoliko malih klubova u Koprivničko-križevačkoj županiji.
Dodik je bio pomoćni trener Luki Bonačiću i Ćiri Blaževiću u Zagrebu, te Mladenu Frančiću u Slavenu Belupu. Njegov sin, talentirani 20-godišnji Gabrijel, igra u trećeligašu Podravini iz Ludbrega, na poziciji lijevoga braniča.
Kad smo već kod epskih pothvata napadača, podsjetit ćemo da se u Europi poslije Dodika pojavio još jedan stroj za golove, još raspucaniji (u jednoj prvenstvenoj utakmici) od junaka naše priče.
Naime, Brazilac Alfonso Alves, tada igrač nizozemskog Heereenveena, postigao je čak sedam pogodaka u prvenstvenoj utakmici s Heraclesom (9:0, 7. listopada 2007.). Za jedan od tih sedam pogodaka asistirao mu je Danijel Pranjić.
sjećam se te utakmice