Vahid Halilhodžić u intervjuu za srbijanske medije tijekom priprema Dinama u Beleku. Prenosimo intervju iz Press-onlinea u cijelosti.
Trener zagrebačkog Dinama Vahid Halihodžić kaže da je veliki protivnik osnivanja regionalne lige jer na prostoru bivših jugoslovenskih republika i dalje vladaju antagonizam i fašizam! Nekadašnji centarfor mostarskog Veleža u intervjuu za beogradske medije u Beleku tvrdi da će Robert Prosinečki zbog podrijetla imati velikih problema u Beogradu, odnosno da su takve stvari za Balkan potpuno normalne.
Također, on je otkrio da je prije četiri godine imao otvoren poziv Crvene zvezde da dođe u taj klub, ali nije razmišljao o toj opciji. Legendarni golgeter bivše SFRJ lige u emotivnoj je ispovijesti poručio da ne mrzi Srbe, ali je tijekom razgovora u hotelu "Rixos" bilo primjetno da je prema svemu što dolazi iz naše zemlje imao određenu distanciju.
Dotaknuo se sukoba s niškim specijalcima kada je sam sebe ranio u stražnjicu i prisjetio se ratnih sukoba kada je, kako kaže, spašavao ljude.
U Beogradu, Sarajevu i Zagrebu sve se češće spominje mogućnost osnivanja regionalne nogometne lige. Podržavate li takvu opciju?
- Imam loša iskustva, tako da slobodno mogu reći da me ne interesira i nisam za osnivanje balkanske lige. Momci, morate shvatiti da postoji i dalje veliki antagonizam, to se ne može lako zaboraviti. Svojim očima sam u rodnom gradu vidio najgori oblik fašizma, kada čovjek postane životinja i stroj za ubijanje, vidio sam mržnju.
Mislite da viši interesi neće odlučivati o tome?
- Ako nekad zaživi liga, to će biti isključivo zbog novca jer postoje ljudi koji su se punili i trgovali za vrijeme rata. To sam isto doživio.
Ipak je od rata prošlo 20 godina, Tadić i Josipović imaju sjajne odnose. Zašto ste toliki protivnici regionalne lige?
- Ogorčen sam jer su se mediji i sportaši uključili u fašističku terminologiju. To je sramotno jer je sport jako fina stvar i treba zbližavati ljude. Za vrijeme stare Jugoslavije imao sam problema zbog prezimena, u rodnom gradu sam toliko ljudi spasio da bi mi trebalo podići spomenik.
Je li i vama u Mostaru život bio ugrožen?
- Jest, bio sam ranjen, točnije ranio sam se sam. Imao sam sukob sa, kako su mi rekli, niškim specijalcima. Nosio sam pištolj za pojasom i pokušao sam ga pomaknuti, a on je opalio. Prvi i jedini put sam sam sebi napravio ranu. Imao sam teških trenutaka u ratu, ali život ide dalje.
Hoćete reći da zbog niških specijalaca mrzite Srbe?
- Nisam rođen da mrzim nego da se smijem, opraštam i veselim.
Dobro, biste li onda prihvatili poziv Crvene zvezde?
- Ne! Inače imam vrlo malo kontakta s bivšim suigračima iz reprezentacije. Prije tri ili četiri godine imao sam neslužbeni kontakt s ljudima iz Zvezde o tome da preuzmem taj klub. Nije me zvao Džajić nego jedan drugi čovjek, ali ne bih o njegovu imenu (vjerojatno Dragan Stojković nap. aut). Naravno da o tome nisam ozbiljno razmišljao.
Ispada da je Robert Prosinečki hrabriji od vas pa je bez predrasuda prihvatio poziv bivšeg kluba?
- Prosinečki je napravio najveće uspjehe s Crvenom zvezdom i nekako je logično bilo da dođe u klub u kojem je proveo najljepše trenutke. Međutim, na ovim prostorima je važno kako se zoveš i odakle si... Ljudi to gledaju. Zbog toga se ovo podneblje zove Balkan. Mislim da će zbog toga Robi imati problema.
Kažete da ste vi imali problema zbog toga što se zovete Vahid Halilhodžić?
- Jesam! Moje prezime se teško izgovaralo, bilo je predugačko, posebno u Beogradu. Vjerojatno je radila politička kuhinja, iako je Miljan Miljanić najviše odlučivao. Ne želim sada bacati kamenje po svima, ali je očigledno da moje prezime zbog dužine nije moglo stati na semafor. Bio sam najbolji igrač Jugoslavije, a rezerva na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Miljanić je na moje mjesto stavio Papea Sušića, navodno zbog taktike. Teško sam to primio jer bi uz 'pakere' kao što su Pižon i Šurjak bio najbolji strijelac prvenstva. Jednom prilikom Miljanić mi je priznao da je pogriješio.
Je li Dragan Džajić najbolji igrač u povijesti jugoslavenskog nogometa?
- Ne znam jer smo mi uvijek imali dobre pojedince, a lošu momčad. Kasnije sam shvatio zašto je to bila naša realnost. Politika je imala mnogo utjecaja, kao i dok sam bio izbornik Bjelokosne Obale. Tamo su nogometaši krojili politiku.
Jeste li preboljeli otkaz u Bjelokosnoj Obali s obzirom da ste u 24 službene utakmice imali 23 pobjede?
- Želio sam jednu talentiranu grupu igrača odvesti na Svjetsko prvenstvo i tamo pokušati zaboraviti igračku traumu. A dogodila mi se još veća. Bili smo na Afričkom kupu nacija i morali smo pobijediti zbog predsjedničkih izbora. Tamo nogomet ima drukčiju ulogu, svetinja je. Izgubili smo u četvrtfinalu poslije produžetaka. A ja sam tada shvatio da si kao trener nitko i ništa.
Kako komentirate ulazak Partizana u Ligu prvaka, što je desetljetni san vašeg Dinama?
- Partizan se teško kvalificirao, ali mu treba čestitati. Sudeći po rezultatima, bolje da nije ušao jer je to natjecanje iz drugog razine na kojoj se možeš osramotiti. Poražavajuće je kad izgubiš svih šest utakmica. Jedinu utjehu mogu naći u porciji love koju su dobili, jer je nogomet postao biznis. Pratio sam igre i crno-bijeli definitivno nisu imali načina da se odupru jačima. Zato i kažem da Dinamo još nije spreman za Ligu prvaka.
Bravo ! Bravo ! Bravo ! Svaka cast !