Posljednjih smo mjeseci, eto, na najglobalnijoj razini svjedoci učestalih optužbi na račun rada Fife i Uefe, koje se nazivaju zapravo carstvima korupcije i kriminala. U tajnoj istrazi britanskih novinara šestorica bivših ili sadašnjih Fifinih službenika priznala su da su Amos Adam (57) iz Nigerije i Reynald Temariij (43) iz Tahitija, članovi IO-a, od njih tražili goleme iznose za glas.
Ulovljene ribe, ali jato pliva
No, ulovljene su dvije ribe, a jato pliva dalje. Prvi čovjek FA, pa makar bio i vršitelj dužnosti, Roger Burden dan nakon što je njegova Engleska izgubila utrku s Putinovom Rusijom za dobivanje domaćinstva za Svjetsko nogometno prvenstva 2018. godine podnio je ostavku uz obrazloženje:
– Ne mogu vjerovati ljudima koji vode Fifu. Jednostavno sam odlučio napustiti nogomet.
Tako je u Zürichu, a nije puno bolje ni u Nyonu. Naime, osim otvorenih sumnji da je predsjednik Uefe Michael Platini dopustio korupciju u svojoj kući te na taj način omogućio da Ukrajina i Poljska budu domaćini Eura 2012., europsku krovnu organizaciju i dalje trese velika kladioničarska afera s namještanjem velikog broja nogometnih utakmica u nacionalnim prvenstvima i eurokupovima. Naime, suđenje u Bochumu još traje, treba vidjeti tko je i na koji način unutar Uefe odgovoran za sve.
Nije drukčije ni u Rusanovoj 13. Naime, dobro upućeni u zbivanja u HNS-u šapuću da je pregršt nepravilnosti u poslovanju Saveza učinjeno u Markovićevih 12 godina. Kao jedna od brojnih spominje se ugovor koji je Marković sklopio s marketinškom agencijom Sportfive, a ne s londonskim Kentarom, ali o tomu nije obavijestio članove Izvršnog odbora.
No, nisu svi kao Blatter, Platini i Vlatko Marković, kao svjetski politički moćnici koji kroje sudbine običnih ljudi na svim meridijanima i paralelama. Naime, moralnu odgovornost i socijalnu osjetljivost naznačio je bivši francuski nogometaš, karizmatični i kontroverzni Eric Cantona. Naime, prva asocijacija povezana uz tog odličnog igrača je “high-kick” u prsa navijača Crystal Palaca 1995.
Naime, nije mogao više trpjeti uvrede pa je huliganski postupio, što, naravno, osuđujemo, i zbog toga je bio kažnjen. Cantona je uvijek bio svoj, borio se protiv nepravde, nije dopuštao ni trenerima, ni izbornicima da ga oblikuju, da ga mijenjaju. Taj isti Cantona je nedavno, kada je vidio što se događa u Francuskoj, reagirao na politiku oštrih rezova i reformi koje provodi predsjednik Nicolas Sarkozy te pokrenuo inicijativu koja bi trebala kulminirati u utorak 7. prosinca.
– Što danas znači protestirati na ulici? Mi više ne uzimamo oružje u ruke i ne dižemo revoluciju. Ne vjerujem da možemo biti sretni kada vidimo svu tu bijedu oko sebe. Osim ako živimo pod staklenim zvonom, odvojeni od svega. Postoje načini i mi možemo mnogo učiniti. Zato me ljuti što činimo tako malo – kazao je Cantona i objasnio: “Cijeli državni sustav vrti se oko banaka. Kada bi svi ljudi koji izlaze na ulicu podigli svoj novac iz banaka, one bi se srušile”.
Eric neće uspjeti
Znam da će mnogi reći: “Ah, to je ludi Cantona”. I dok je Maradona samo “prijatelj na Facebooku” obožavateljima Che Guevare, Cantonin je potez upravo revolucionaran, i to bez puške i pištolja. Čovjek koji ima milijune, koji je stekao svjetsku slavu, eto, ne želi više žmiriti te je pokušao poslati poruku svjetskim moćnicima i jednom surovom načinu života. Tog istog utorka navršit će se i 30 godina kako je Mark David Chapman u New Yorku ubio Johna Lennona.
Pjesmom “Working class hero” nije snažno kao John Strummer iz The Clasha govorio o problemima socijalno ugroženih slojeva društva, ali je poslao poruku o tomu kakav je zapravo život u kapitalizmu. Cantona je krenuo u akciju čiji je ishod unaprijed poznat: nitko neće podići novac iz banaka, a svjetske političare će i dalje boljeti “uho” za narod. No, u prosincu, posebnom mjesecu u godini, pokazao je da ima dušu i da razumije sve te klasno deklasirane ljude.
Ne odobravam njegov “high-kick”, makar su ga zaslužili svi Blatteri, Platiniji, Markovići, svjetski političari i moćnici, no svjetskom poretku trebaju takvi ljudi. Noćima razmišljam postoji li u našem okruženju neki Cantona koji bi bio protuteža hrvatskim političarima, nogometnim tajkunima? Na žalost, ne mogu ga pronaći...
uopće nije utopija! lakše je doći u toplu banku, naceriti se nekom glupom službeniku i reći: dajte mi sve novce sa tekućeg i žiro računa. ne smrzavaš se vani, nećeš dobiti pendrekom po leđima a postići ćeš puno više! bez novaca banke su ništa. bez banaka, države i halapljivi političari su ništa. bez njih su i korporacije ništa, jer im ne trbaju političari koji ih neće slušati! BRAVO CANTONA!