Do petka i početka natjecanja četverosjed će imati tri dana službenih treninga s po tri spuštanja svakog dana. Organizatori su u međuvremenu "obrijali" neke zavoje, ponajprije zavoj broj 11, gdje počinju problemi koji su na vrhuncu u 13. zavoju, onom koji su neki vozači još prije početka Igara prozvali "50:50", misleći na postotak izgleda da se kroz njega prođe bez prevrtanja.
– Svi smo se došli ovamo veseliti, sve su ovo hrabri momci, no vidim da nikomu nije svejedno spustiti se niz ovu stazu koja je prebrza i preopasna za četverosjede. Kako stvari stoje, svi koji se ne prevrnu bit će zadovoljni, a o plasmanu će se razmišljati tek nakon toga. Nakon prevrtanja svi smo mi iz hrvatske posade natučeni, bit će teško trčati, a i zamjenska upravljačka osovina usporit će nas nekoliko desetinki, no za Hrvatsku je velika stvar što uopće ima predstavnika u ledenoj formuli 1 – kaže Ivan Šola. Najstariji hrvatski olimpijac pohvalio se ponudom Francuza da bude trener njihove reprezentacije.
Kako sada stvari stoje, organizatori će doista odahnuti kad Igre završe, no netko bi morao odgovarati za stazu smrti i sve što se na njoj do sada događalo. Jer, bez obzira na to što su bob, skeleton i sanjkanje na rubu ekstremnih sportova, Olimpijske igre ipak nisu natjecanje uoči kojeg se opraštaš od najmilijih riječima "ako se ikad više vidimo...".
Kanađanka Helen Upperton prošla je stazu nakon što je zavoj broj 11 "obrijan", ali kaže da promjene uopće ne primjećuje.
– Staza je ista kakva je bila i do sada.
Što je najgore, ista je vozačica godinu dana upozoravala na probleme sa stazom i ledom koji je na 11. zavoju, na kojem zapravo počinju problemi, prema njezinim riječima predebeo i piloti gube idealnu putanju. Očito je nitko nije slušao.
