Iako je vani 30 stupnjeva, a žega koju sam osjećao hodajući zagrebačkim ulicama bila je nesnosna, ulazeći u Kustošiju, napokon sam osjetio toliko željeno osvježenje. Potok Kustošak djeluje smirujuće, a taj miran i izuzetno lijep kvart ponudio je pravi spokoj. Na ulici dva klinca naganjaju loptu, što je danas, nažalost, rijedak primjer jer je većina njihovih vršnjaka doma za računalom.
“Dečki, ima li u blizini neki nogometni stadion?”, upitam ih, iako sam znao odgovor, ali sam želio započeti razgovor.
“Ima, tu je NK Kustošija. Često odemo na utakmice. Znate li da su ove godine izborili ulazak u drugu ligu?”, upitaju oni mene.
Naravno da sam znao, zbog toga sam i došao. Stadion je, onako, pravi kvartovski, odmah sam znao da iza svega stoji jedna lijepa priča. Na samom ulazu dva sredovječna gospodina, sasvim slučajno načuo sam da i oni pričaju o svom klubu.
“Veseli me što smo ušli u drugu ligu, ali strah me da bismo, ako ne bude love, mogli brzo ispasti”, jadao se jedan drugome. Šteta što ih nisam sreo nešto kasnije da ih umirim riječima koje mi je rekao predsjednik kluba Vladimir Babić.
– Naravno da ulazak u drugu ligu iziskuje više novca, treba nam dvostruko veći budžet nego prošle sezone. Vjerujem da bi nam oko dva milijuna kuna ili nešto malo više od toga moglo biti dovoljno, ali moramo biti racionalni. Pomaže nam sponzor Macron, nešto dobivamo od ZNS-a, a i gradska četvrt pomaže nam u razvoju infrastrukture. Očekujemo i više gledatelja pa bismo i od ulaznica mogli uprihoditi oko 250 tisuća kuna, što je jako puno – objasnio nam je Babić.
Upravo njegovim dolaskom u klub 2012. godine klub je počeo vrtoglavo rasti, u samo pet godina od šestog ranga došli su u drugi, što je gotovo nevjerojatno.
Ulazeći na travnjak, iz svlačionice sam začuo gromoglasni pljesak, igrači su si međusobno čestitali na osvajanju drugog mjesta i plasmanu u drugu ligu, a onda su istrčali na teren na posljednji trening sezone. Predvodio ih je trener Renato Jurčec, poznato ime koje se sada dokazalo i u ulozi trenera. Kao igrač žario je i palio travnjacima HNL-a, između ostalog igrao i za Hajduk i Dinamo, a s 87 postignutih pogodaka jedan je od najboljih strijelaca u povijesti hrvatske lige. Sa Splićanima je igrao četvrtfinale Lige prvaka gdje se suprotstavio moćnom Ajaxu koji je tada osvojio naslov. Igrao je protiv Van der Saara, Blinda, Rijkaarda, Overmarsa, Litmanena, Kluiverta...., a sada odgaja nove generacije talentiranih nogometaša.
– Ne znam je li ikome uspjelo u dvije uzastopne sezone napredovati iz četvrte u drugu ligu, to je ogroman uspjeh ove skupine karakternih igrača – govori Jurčec.
Prije nego su počeli nizati pobjedničke krugove, igrači Kustošije okupili su se na sredini igrališta, a predsjednik Babić održao im je motivacijski govor.
– Sjećam se početaka, kad smo bili u šestoj ligi. Otada su s nama Josip Močilac, Christian Borac i Tomislav Horvat, dečki koji su prošli sve to. Sjećam se da sam za Matiju Vladića, koji je danas trener vratara, morao platiti 20 lopti da nam dođe u klub – rekao je u šali Babić pa dodao:
– Znate li zbog čega je Rijeka prvak ove godine? Dinamo ima Soudanija i ostale dobre individualce, ali Rijeka ima momčad, kolektivni duh koji je ključ uspjeha. Tako je i kod nas, gotovo svi ste probali igrati negdje drugdje, ali u Kustošiji ste se pronašli. Ovdje vlada odlična atmosfera, prava ste klapa i zbog toga ste uspjeli – zaključio je Babić govor i dobio pljesak.
Jurčec ih je zatim podijelio na mlade i stare da odigraju međusobno, a zanimljivo je da je jedan od igrač pred kraj treninga zamolio trenera da ga pusti jer mora na fakultet.
– Teško je nekada uskladiti sve jer igrali smo u amaterskom rangu pa dečki moraju i raditi ili studirati uz nogomet. Mogu reći da sam jako zadovoljan uvjetima u klubu, nemaju svi klubovi takve uvjete. Igrači redovito dobivaju hranarinu, isplata nikad ne kasni i jako smo stabilni po tom pitanju. No, svi oni moraju usput raditi i nešto drugo – objasnio mi je Jurčec.
Kustošija je klub koji se nalazi u istoimenom zagrebačkom kvartu u zapadnom dijelu grada, osnovan je 15. srpnja 1929. godine u Zagrebu, u Ilici 55, pod imenom Športski klub Metalac. Kroz njega su tijekom godina prolazili brojni poznati igrači, treneri i dužnosnici, a valja izdvojiti Otta Barića, bivšeg izbornika, Ivana Šibla koji je kasnije bio predsjednik Dinama, a u novije vrijeme i igrače poput Mislava Oršića i Marija Šituma. Prošle godine s njima je trenirao i Arijan Ademi, ali ipak nije igrao jer zbog suspenzije vezane za pad na dopinškom testu nije dobio dozvolu. Pod imenom Metalac klub je u bivšoj državi igrao u drugoj ligi, ali od hrvatske samostalnosti ovo je najveći uspjeh.
– Logično je da se moramo pojačati, već se nešto i radi po tom pitanju. U drugoj se ligi igra ozbiljan nogomet, nekakav cilj nam je biti u sredini ljestvice. Znate, sad su razlike već velike, pogledajte kako je Cibalia bez problema savladala Goricu u kvalifikacijama za prvu ligu, a Gorica je bila jedna o najboljih momčadi u 2. HNL. Tako će i nama biti teško, iako smo mi kroz prijateljske utakmice pokazali da se možemo nositi s tim momčadima, a i u Kupu smo izbacili Dragovoljac – optimističan je Jurčec.
I preostalo nam je još saznati kakvi su planovi za sljedeću sezonu.
– Dobili smo licenciju, ali neke uvjete još moramo ispuniti pa ćemo brzo prionuti poslu. Izuzetno je važno što ćemo moći igrati u Kustošiji, ali moramo proširiti dimenzije igrališta, klupe za rezervne igrače morat ćemo promijeniti i pomaknuti, zbog čega ćemo rušiti dio zida, a ima i još nekih sitnih radova. Što se trenera tiče, voljeli bismo zadržati sve naše ljude i nemamo namjeru nikog novog dovoditi. Trener Jurčec nema licenciju, ali će krenuti u polaganje ispita, zbog čega će s njim na klupi biti i Tomislav Šantalab, odličan trener iz naše škole koji ima položen ispit. Ostat će i Jurčecov pomoćnik Ivan Zubić, koji završava specijalistički studij nogometa, a radi se o vrlo talentiranom i perspektivnom pomoćniku za kojeg sam uvjeren da će biti jako dobar trener. Uz to, mogao bi nas pojačati i Tomo Šokota, također veliko ime hrvatskog nogometa, čije dijete trenira kod nas. Obavljeni su razgovori s njim, želimo ga za sportskog direktora, samo moramo pričekati što će odlučiti jer ovom bi se poslu morao dosta posvetiti – zaključio je Vladimir Babić.
- Jurčec i ja smo surađivati počeli u NK Zagorcu iz Krapine u 3. HNL središte. Bila je to sezona 2013./2014., što je ujedno bila moja prva sezona i volontirao sam godinu dana, a naša se suradnja nastavila i u Kustošiji. On teži napadačkom nogometu i ima iskustvo koje je stekao kao igrač, a kasnije kao trener. Odlično se nadopunjujemo, uvažava moje mišljenje i bez problema prihvaća moje sugestije. Treneri su nerijetko veliki egoisti, ali Renato s tim nema problema. Sasluša savjet od osobe koja nikad nije igrala nogomet, ni blizu njegove razine (Dinamo, Hajduk). Prošla su vremena kada jedan glavni trener radi apsolutno sve, danas je jako bitno surađivati i znati raditi u timu. Trenerski tim Kustošije na čelu s Renatom Jurčecom pravi je primjer toga. Smatram da nije bitno imati u timu ljude koji potpuno isto misle, već moramo imati isti cilj, a to je uspjeh momčadi i kluba. Primjerice, trener golmana Matija Vladić i ja uopće nemamo iste poglede i razmišljanja - da banaliziram on je skloniji Messiju, a ja Ronaldu, ali imamo isti cilj - pobijediti u narednoj utakmici.
Prepričao nam je i kako je Jurčec u završnici prvenstva odigrao važnu ulogu.
- Renato ima izražen pobjednički mentalitet, koji je prenio i na nas trenere i na igrače, mislim da je to bilo itekako bitno. Recimo, osam kola prije kraja počeo je govoriti da ništa nije gotovo i da će nam šansa doći, ja u tu šansu nisam vjerovao, ali ju nisam ni odbijao, više sam gledao utakmicu po utakmicu pa što bude. Ta ideja o 2. HNL mi je djelovala nestvarno. Pet kola prije kraja smo pobijedili Segestu u gostima i tek tada sam počeo i ja vjerovati da je 2. liga pred vratima i da bi mi zaista mogli napraviti taj podvig. Atmosfera u momčadi bila je izuzetno pozitivna, imamo skupinu igrača u kojoj su svi vedri i veseli, vjerovali su u uspjeh i to je bio presudan faktor u ovoj sezoni, prepričao nam je Zubić, koji je također nadgledao igrače kako međusobno odmjeravaju snage.
Na kraju treninga Jurčec je igrače pozvao na druženje uz piće pokraj terena. Sezona iz snova time je završila, a dečki su se zasluženo mogli opustiti. I ja sam bio pozvan na druženje pa sam se iz prve ruke mogao uvjeriti u tu odličnu atmosferu o kojoj su mi svi govorili. Sve je proteklo uz puno šale i prepričavanja najzanimljivijih trenutaka sezone. U Kustošiji je ovih dana vladala idila.
