Pamte oni malo stariji vremena kad se uoči svakog rukometnog prvenstva pojavila neka originalna frizura o kojoj se pričalo, a potom bi je mnogi kopirali.
Danci i Šveđani su tako “isfurali” one famozne elegantne fudbalerke popraćene malenim irokezama. Ubrzo su takav stil gajili Nijemci, Poljaci, Islanđani, Slovenci...
A onda su stigle brade
Španjolci su se pak oduvijek isticali stiliziranim kratkim frizurama i podsjećali su uvelike na nogometaše, a u hrvatskoj reprezentaciji osim Ivana Balića nitko zapravo nije “čarobirao” u tom dijelu. Valjda dečkima tako nešto nikad nije bilo previše bitno. U redu, osvojile su ih tetovaže pa bismo na svakom novom natjecanju gledali nešto novo i na nekom novom vidljivom dijelu tijela, ali što se tiče frizura, tu nije bilo nekih posebnih revolucija ili iskakanja iz kalupa.
Sad je situacija nešto drugačija, i brine se o “frizurama” na licu.
Sportski tjednik Max donosi priču o tom trendu među svjetskim rukometašima.
Brade su se uspjele uvući pod kožu većem dijelu muške populacije diljem svijeta, pa tako i rukometašima, koji su ionako oduvijek bili robusni i uz to pomalo grubijansko “pokrivalo” lica djeluju još opasnije.
Time su zapravo Veselin Vujović sa svojom “grubač” bradom i dobar dio skandinavskih rukometnih asova, postali predvodnici novog i zanimljivog stila, koji u modnom svijetu nazivaju “drvosječom”. Jer, nekad su drvosječe u pravilu nosili brade više iz koristi nego stila, a danas je to upravo suprotno.
I sad zamislite mladog rukometaša, kao golobradog Domagoja Duvnjaka 2007., kako dolazi na prvo veliko natjecanje...
A ispred njega grdosija kao Kári Kristján Kristjánsson, izgledom najbliži predodžbi o Vikinzima. Treba biti “pomaknut” u glavi da se ne prestrašiš nekog takvog. I možda to izazivanje straha i(li) strahopoštovanja upravo pomaže Vujoviću kroz karijeru. Kad govori, svi šute, nitko ne proturječi i teško je ne misliti da sama njegova pojava ne čini razliku.
Bradata reprezentacija
Kao i kod braće Karabatić, poznatoj po nemilosrdnom udaranju svakog tko im se nađe na putu. Još ta fizička pojava i cijeli prvi zastrašujući dojam je kompletiran.
On kao da alarmira na sva zvona “nemoj mi stati na put”.
Vratar Njemačke Andreas Wolff pak ima posao stajati svima na putu i ta brada sigurno ima nekakav efekt jer ne bi čovjek bio na 38 posto obrana u prvom dijelu Svjetskog prvenstva. Posebno su mu omiljeni sedmerci jer tad se nađe oči u oči s pucačem i ima vremena “ući mu u glavu”.
Nešto je drukčija priča s dvojicom “manekena”, Španjolcem Valerom Riverom i Argentincem Lucasom Moscariellom, čije su brade ipak posebno stilizirane, uredne i nježno ljepuškaste. Dapače, da postoji neki izbor za “bradatog mistera”, njih dvojica vodili bi žestoku bitku za titulu. Svakako nije daleko od njih ni naše gore list Tin Kontrec, ali zbog mnogo robusnije pojave pokleknuo bi pred hispansko latinskim dvojcem.
Možda bi ljepuškastom Vujović ocijenio bradu Luke Šebetića, koja toliko podsjeća na njegovu. Grubu, tamnu, koja izgleda kao da bi izrasla ponovno svega nekoliko minuta nakon brijanja.
Sve u svemu, od bradatih rukometnih predstavnika mogla bi se složiti više nego respektabilna reprezentacija, a njezin izbornik bio bi aktualni slovenski. Crnogorski Grubač, glavom, a posebno bradom, Veselin Vujović.
Priču pročitajte u zadnjem broju sportskog tjednika Max.
