Rijeka je nakon deset godina izborila pobjedu u Zaprešiću. U posljednjem susretu 22. kola Prve HNL momčad Matjaža Keka pobijedila je Inter sa 2:1.
Gosti su poveli u 7. minuti pogotkom Mišića, a dvije minute kasnije izjednačio je Filipović. U 48. minuti isti je Ineterov igrač autogolom donio prednost Riječanima.
Zaprešić je za Rijeku više nije neosvojiva tvrđava. Čekali su Riječani deset godina na pobjedu u Zaprešiću. Naime, posljednji put su Riječani slavili na ovom travnjaku sad već daleke 2007. godine kada su pobijedili pogotkom Anasa Sharbinija.
Rijeku je tada vodio Zlatko Dalić, a na klupi Intera sjedio je Ante Čačić, danas izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Bio je Čačić i jučer u Zaprešiću. Jasno, ne na klupi već u VIP loži. Pratio je ponekog kandidata za A reprezentaciju.
Vjerojatno Franka Andrijaševića. No, Franko nakon sjajne igre u Osijeku kao da nije došao na utakmicu. Barem kada je riječ o prvom poluvremenu. U nastavku se ipak "probudio". Sigurni smo da je Čačić odahnuo jer se više neće spominjati kao posljednji trener Intera koji je kod kuće izgubio od Rijeke.
Štafetu je predao Samiru Toplaku. Opet, Toplak je ionako dovoljno nereda donio Matjažu Keku koji zbog njega i Intera nije mogao imati mirne snove. Naime, u međusobnim susretima Toplak je s Interom četiri puta odigrao neodlučeno s Rijekom, čak triput ovdje u Zaprešiću. Neki hrabriji čak kažu da je Rijeka lani izgubila naslov baš zbog Intera.
Nakon dugo vremena sjajna atmosfera na stadionu ŠRC Zaprešić. Zasluge su to gosta. Jer, vodeća Rijeka povukla je za sobo oko tisuću navijača koji su pohrlili put Zaprešića. Kažu očevici da su na naplatnim kućicama izbrojali 300 automobila riječkih registracija. Jasno, Armanda, riječka navijačka skupina, došla je tradicionalno autobusima. I navijanje je bilo na visini. Svih 90 minuta.
A gledatelji, oni na tribini, ali i oni pored TV ekrana imali su što za vidjeti. Inter i Rijeka odigrali su utakmicu na razini nekih slabijih utakmica Lige petice. Uvjeren sam da je ova nogometna predstava nije bila ništa lošija od primjerice one između Crotonea i Cagliarija ili Espanyola i Osasune.
I jedni i drugi igrali su napadački. Ne, nisu Zaprešićani nijednog trenutka pomislili da se zatvore na svoju polovicu i brane svih 90 minuta. Bez obzira na to što je Rijeka imala puno više izglednih prilika, imao ih je i Inter. Posebice su bile opasne domaće kontre koje su Riječane dosta teško branili. Rijeka se nije mogla opustiti s obzirom na rezultat iz Vinkovaca gdje je Dinamo pobijedio gotovo u posljednjim trenucima utakmice.
Koliko su Riječani bili odlučni da žele pobjedu pokazali su odmah na početku utakmice kada su krenuli silovito i kada su na kraju krajeva postigli vodeći pogodak koji je bio pravo malo remek djelo Josipa Mišića koji je prošle sezone došao iz Spezije. I tko zna, možda bi Rijeka sve svoje muke okončala u prvom poluvremenu da nije brzo, za samo dvije minute, primila pogodak.
Daleko od toga da nisu imali prilike, posebno je dojmljiva bila ona kada je udarac Gavranovića obranio s gol crte Bosec. A Bosec nije vratar. No, našao se u pravo vrijeme na pravom mjestu jer je pravi vratar domaćih Čović bio već odavno savladan.
Ne znamo što je Kek rekao svojim igračima u poluvremenu, ali njegovi puleni istrčali su u nastavku kao da i m se radi o životu ili smrti ako ne pobijede. I na pogodak nismo dugo čekali, Opet je strijelac bio Jakov Filipović. No, ovoga puta stoper Intera pogodio je vlastitu mrežu. Nakon vodstva Rijeka nije ponovila pogrešku iz prvog poluvremena.
Ovog puta nisu dozvoli da im domaćin tako brzo uzvrati pogotkom. A nije da domaćin nije pokušao. No, kako je vrijeme odmicalo nije nekako bilo više snage kod Zaprešićana, ali ni kvalitete da ugroze vodeću momčad lige. Eto, Rijeka je uspješno prošla prva dva gostovanja, Osijek i Zaprešić. I ono što je bitno da u prva dva kola puno bolje izgledaju od Dinama. Igraju ljepše, lepršavije, napadački...
Rijeka je zaslužila naslov. Dinamo je postao ruglo. Pozdrav iz Zagreba