Mogli smo im pet komada zabiti, komentirali su Rudešovi navijači nakon prvog poluvremena u Kranjčevićevoj. I bila je petarda na kraju, ali u mreži domaćina. Kad se razljuti, kad je ozbiljna, gladna i pomalo ljutita, Rijeka je za našu ligu i dalje – Juventus.
Filigranske akcije
Ma milina je gledati te akcije, kako Mišić nađe Gavranovića s više od dvadeset metara ili Vešović posluži Hebera kao za smash na mreži. A trokut akcija Zuta – Bradarić – Heber za treći pogodak bila je iz nogometnih udžbenika sa začinom Filipove pete. Moglo se samo zapljeskati. “Tad smo im baš ušli u srce obrane”, komentirao je Kek.
No, i dečki iz Rudeša pokazali su lijepih stvari dok je Rijeka dopuštala, dobro je kasnije rekao Kek:
– Previše su nam problema zadali u prvom poluvremenu, ali smo se i korektno korigirali, pa je isplivala kvaliteta pojedinca i ekipe. Rezultat vara, iako smo zasluženo dobili, no stoji i da je Sluga bio naš najbolji igrač.
Rijekin je vratar zaista vadio nemoguće u nekoliko navrata, no ni on nije mogao ništa kod izjednačenja. Opet je Rijeka primila gol iz prekida kao i protiv Slavena i Milana, čak i u isti kut. I opet dovoljan poziv na uzbunu nisu bili pritisak i opasne prilike suparnika. Moći će to Kek riješiti u prvenstvenoj pauzi, a potvrdilo se i da je sve rečeno na San Siru bilo apsolutno na mjestu. Mišić je sjajno kreirao oba vodeća pogotka Rijeke (0:1 i 1:2), no između njih su se ugurala i neka dekoncentrirana dodavanja koja Rudeš ipak nije kaznio.
Stadion “Groblje na umoru”
Momčad Inakija Alonsa opet je protiv Rijeke stradala, još i gore nego u prvoj utakmici. A lani su umalo izbacili Riječane u kupu.
– Ovu sam utakmicu doživio jako slično kao i onu našu prvu s prvakom. Pokušali smo pokazati što znamo i što smo naučili od te utakmice na Rujevici, ali vidjeli ste... Primili smo pet golova. U prvom smo dijelu bili dobri, čak bih rekao i malo bolji od Rijeke, ali dotuklo nas je kako smo primili ona tri pogotka u prvih petnaest minuta nastavka. Ništa, moramo dalje raditi i nastaviti rasti. Naša će pauza biti nešto kraća jer u srijedu imamo kup utakmicu – rekao je Alonso kojem vjerojatno nije lako ni bilo gledati jučerašnje vijesti iz njegove zemlje.
Isplatilo se doći u ulicu pjesnika, bilo je baš dinamično i zanimljivo, a došli su i jedni i drugi navijači. Rudeš ima zanimljivu skupinu koja ni kod 1:4 nije stala pjevajući uporno “ajmo Rudeše, nema predaje”. Ipak, dečki su pali na ispitu, povici o “smrdljivom gradu” ne samo da su ružni i sramotni, nego i kažnjivi, a usto i sad već beskrajno dosadni. Inače je Rudeš jako dobar domaćin i organizator, no simpatični kvartovski klub nije vlasnik stadiona koji sad već podsjeća na stihove Kranjčevićeve pjesme Groblje na umoru: “Tiho mrije groblje staro kao baka u dno kuta, na čijoj su suhoj grudi pozaspala djeca mnoga...”.
Čitam ovaj naslov pa se sjetim naslova od prije par dana, kada je i Dinamo zabio pet golova. Sramota je kad sportski novinari umjesto o sportu pišu političke pamflete.