Riječanima treba ograničiti kretanje po Europi. Kamo god krenu, naići će na nekog bivšeg igrača, člana šampionske generacije. U Portugal, gdje hrvatski prvak danas završava pripreme utakmicom Atlantic cupa protiv Norrköpinga, otišla su dvojica – Stefan Ristovski i Josip Mišić. Nakon utakmice portugalskog prvenstva s Vitorijom de Guimaraes obradovali su se kao djeca starim znancima iz grada na Kvarneru...
Neusporedivo s HNL-om
– Gdje ste, super što ste došli! Kako je kod naših, kako je trener? Je li došao Mišković? Kakav je Raspopović? – raspitivali su se aktualni prvaci Hrvatske koji su ove sezone opet u utrci za naslov prvaka, samo u drugoj, puno jačoj ligi. Njihov Sporting vodi tijesnu utrku s Portom i Benficom, trenutačno je vodeći s 50 bodova, jednim više od Porta. Zeleno-bijeli od 2002. godine čekaju naslov, a u 111 godina povijesti imaju ih 18. Euforija je na stadionu Joao Alvelade, na radni dan oko 42.000 navijača došlo je pozdraviti osvajače liga-kupa.
– Pa jedna kamera snima samo naš autobus! Taj prijenos počinje tri sata prije utakmice. Snimaju autobus čak i kad stoji – kaže Ristovski koji je sada vodič, „mama i tata“ Mišiću koji je stigao početkom siječnja. Trener Jorge Jesus vrlo je oprezan s novim igračima, nema veze tko si i koliko si plaćen, a za Mišića su dali tri milijuna. Prvo tribina, pa klupa, pa kad osjeti da si spreman – u igru.
Režim je strog, i oni koji ne igraju moraju u karantenu.
– Ostanemo četiri-pet dana. Kad ne možeš drukčije, navijači te čekaju čim promoliš nos iz hotela.
Iako tri momčadi dominiraju, portugalsko je prvenstvo vrlo zahtjevno, i male momčadi su tvrde, disciplinirane. Utakmica s Vitorijom nije donijela previše prilika, samo jedan gol u samoj završnici za pobjedu koja je produljila euforiju. Ipak, svaka usporedba s HNL-om i mogućnostima njenih momčadi bila bi nepristojna. Razlika je u ritmu, svaki je igrač ovdje za dva metra brži i za 15 kila jači u dvoboju. O ambijentu da ne pričamo, pjeva se i navija bez prestanka. Na terenu Bas Dost, Coentrao, Doumbia, strijelac Mathieu... Nisu najveće svjetske zvijezde, ali su igrači visoke europske klase, ravnopravno su se nadmetali u Ligi prvaka s Barcelonom i Juventusom. Stadion je monumentalan, nekoliko ulica udaljen od Benficina Luza. U sklopu stadiona su Burger King i Lidl. I upola manji od tog bio bi premija za Zagreb.
Bilo je s Kekom i teško, ali...
Ristovski leti po terenu, više je gore nego dolje, ostavlja srce kao u danima na Rujevici, rukama poziva navijače da pojačaju navijanje. I zeleno-bijeli nakon pobjede javljaju se najvatrenijima, ali to traje kratko, minutu-dvije dok zajedno izvedu performans vičući sve brže „spor“ pa „ting“. E to je bilo bolje u Rijeci u šampionskoj sezoni, s Armadom su i po 15 minuta slavili, plesali, skakali. Jesus ne voli zabavu, u tome je stroži i od Keka!
Iako žive u jednom od najljepših gradova Europe, uz Pavilhao Atlantico, nedostaje Kvarner...
– Tresla me u početku nostalgija. Nedostajali su suigrači, prijatelji, Kek... Bilo je teških dana s njim, ali doživotno ću mu biti zahvalan – kaže Stefan koji je u Rijeci ostavio brata Milana, a kum Vešović otišao je u poljsku Legiju.
– Dobio je kćer i odmah je učlanio u Rijeku, tako ću i ja svog kad se rodi krajem veljače – kaže makedonski reprezentativac. Ako se Rijeka ove sezone oprostila od borbe za titulu, on i Mišić sa Sportingom nisu. To je nešto u čemu imaju više iskustva od svojih novih suigrača.