Luka Znaor (69), nesuđeni protukandidat Nikoline Babić na posljednjim izborima za dužnost prve osobe Hrvatskog teniskog saveza, poznato je ime u teniskim (i političkim) krugovima, a u razgovoru za Večernji list objašnjava čime je bio ponukan da se upusti u tenisku izbornu utrku i zbog čega nije mogao skupiti potpise potpore deset članova Skupštine, nego je imao samo četiri.
Igrali za Coca-Colu
– Moj jedini motiv bio je da napokon dobijemo poštenu tenisku vlast koja će raditi za tenis, koja će ujediniti sve struje u hrvatskom tenisu i koja će znati kako izgraditi novi Nacionalni teniski centar, kad je već ovaj na Velesajmu izgubljen. Dakle, želio sam da se napokon odradi nešto što se već godinama obećava, a ništa se ne čini da se to i ostvari. Radio sam slične projekte u ministarstvima, državne imovine ima poprilično u Zagrebu i mislim da bi se to lako riješilo. A mogla bi se koristiti i sredstva EU fondova koja su nam na raspolaganju – kaže Znaor, inače magistar ekonomije, koji je kao igrač, dužnosnik i trener već 55 godina u tenisu, a diči se i pobjedom nad Goranom Ivaniševićem.
– Ha-ha, bilo je to 1987. kad je Goran još bio mlad. Na našim Firulama igrali smo dvoboj u parovima, Mladen Macanović i ja pobijedili smo Gorana i njegova partnera i trenera Ozretića. Goran mi je poslije često znao reći: “Ostao sam vam dužan Coca-Colu.” Eto, u to smo igrali. Na Firulama se za piće ili večeru igralo do ranih jutarnjih sati. A s Goranom sam inače lijepo surađivao, između 1993. i 1995. kad sam bio konzul u Australiji, gostovali smo po našim klubovima, a on je na glavu stavio onu poznatu hrvatsku maramu i to je bilo vrlo efektno. Jednu takvu maramu mi je i poklonio, s potpisom.
Znali ste da trebate podršku deset članova Skupštine, ali niste prikupili deset, nego samo četiri potpisa. Kako se to dogodilo?
– Moja je baza Splitsko-dalmatinska županija i njezini klubovi. No, kad sam krenuo u potragu za glasovima, naišao sam na velike prepreke. Proširila se glasina da će se svatko tko će meni dati podršku naći na crnoj listi i da će imati problema. Ljudi su bili ustrašeni i zbog toga sam na Skupštini inzistirao na tajnom glasovanju. Na taj bi način svim skupštinarima bilo omogućeno da slobodno iskažu svoj stav.
GALERIJA Goran Ivanišević: Pete Sampras uništio mi je život
Htjeli ste se obratiti članovima Skupštine, ali nisu vam dopustili. Što ste im kanili reći?
– Ukazao bih im na činjenicu da skupština nije provedena na demokratski i tolerantan način. Tražio sam od ljudi iz Saveza da mi daju mail adrese svih članova Skupštine kako bi im se predstavio svojim životopisom, ali oni su to odbili.
Vi ste jedan od utemeljitelja HDZ-a, radili ste u pet ministarstava, no i Nikolina Babić ima jako zaleđe u stranci, bila je u Saboru. Obično HDZ-ovci ne idu jedan protiv drugoga?
– Koliko sam informiran, predsjednik Plenković bio je neutralan, nije se htio miješati, riješeno je to na nižoj razini. Moja jedina šansa bila je u tajnom glasovanju, da ljudi bez straha biraju, da mogu meni dati glas, a da ne moraju strahovati za svoje pozicije sutra. Htio sam o tom izbjegavanju tajnog glasovanja obavijestiti ITF u Londonu, pripremio sam i dopis za njih, ali odustao sam od toga jer smo već imali jedan cirkus s gospodinom Mirićem koji se prema njima legitimirao kao predsjednik. Nisam htio širiti konfuziju.
Što osobno mislite o Nikolini Babić?
– Ona je vrlo hrabra žena s obzirom na to da se u teniski svijet uključila iz područja rukometa kojem ona pripada. Zavladala je nekim teniskim strukturama, ali slušajući pažljivo njezin govor na Skupštini, zamijetio sam da se sad okreće ulasku u međunarodne vode, poglavito u ITF. Ali ona se u vođenju Saveza iskazala i kao velika manipulatorica. Malo je toga korisnoga napravila, za njezina je mandata NTC obrastao u korov, a izgubili smo i zagrebački ATP turnir kojim smo se prije ponosili. Uporno drži Ivu Majoli za izbornicu ženske reprezentacije zbog čega i ona snosi odgovornost za neuspjehe u Kupu B. J. King. U pokušaju održanja na vlasti poslala je svoje emisare u Dalmaciju prijeteći predsjednicima klubova i čelnicima županijskih odbora da paze za koga će glasovati na skupštini. Žalosno, ali istinito. Čudim se da sam dobio i ta četiri potpisa.
VEZANI ČLANCI:
Možda budu izvanredni izbori
Što kanite dalje poduzeti u tom smislu?
– Nisam u cvijetu mladosti, imam neke godine, imam unuke, imam se čime baviti. Za Hrvatsku sam dao sve kao dragovoljac Domovinskog rata, radio sam u pet ministarstava, a htio sam sad pomoći i u tenisu, ali nije išlo. Htio sam se kandidirati i prije šest godina kad je Nikolina Babić, kao bliska prijateljica bivšeg ministra Darka Horvata, preuzela kormilo, možda bih je tad spriječio u tome, ali imao sam problema sa srcem i nisam htio sudjelovati u onom cirkusu. Tu sam, pratit ćemo situaciju, možda se dogode i neki izvanredni izbori, tko zna.
Malo je poznato da ste vi bliski rođak pokojnog generala JNA Veljka Kadijevića. On ima i kćer Mirjanu, u kakvim ste odnosima?
– Ni u kakvim. Istina je, moja baka po majci i Veljkova majka rođene su sestre, Hrvatice. A s mojom rođakinjom Mirjanom, koja se udala za Stanislava Karasija, prekinuo sam svaki kontakt nakon jednog razgovora u Marušićima pokraj Omiša 1986. godine. Kod rođaka smo gledali jednu nogometnu utakmicu reprezentacije bivše države, a u poluvremenu smo izašli na balkon, gledali more, Brač, prekrasan pogled. I kaže u jednom trenutku Mirjana: “Vidiš li, rođače, lepo srpsko more.” Imao sam 33 godine i dvoje djece, ali bio sam preneražen: ispala mi je Coca-Cola iz ruku i rasula se u tisuću komada... A što ćete, rodbinu ne možemo birati.
Zato nam treba još 12 Rafale-a da štitimo hrvatsko more.