Jedini je sudjelovao u osvajanju oba trofeja riječkog Primorja. Kad je 1979. osvojen Jugoslavenski kup, Zoran Roje bio je igrač, a 1995. osvojio je Hrvatski kup kao trener. S reprezentacijom Jugoslavije okitio se olimpijskim srebrom (Moskva 1980.) i zlatom (Los Angeles 1984.). A može biti ponosan i na cijeli jedan naraštaj riječkih vaterpolista koje je odgojio (Hinić, Barač, Burić, Benić, Glavan, Franković, Premuš, Car...). U izboru najboljeg vaterpolista u 2013. dugogodišnji primorjaš glas je dao novopečenom – Sandru Suknu.
– Najbolji je igrač Jadranske lige, daje puno i u napadu i u obrani – kratko je obrazložio Roje.
Maro Joković?
– Najbolji ljevak današnjice. Sjajno se kreće, odličan u tranziciji, dobro dodaje sidrašu, a i sam je ubojit strijelac. A dobar je i u obrani.
Nikša Dobud?
– Dobud razvija svoju karizmu, jedan je od dvojice ili trojice najboljih sidraša na svijetu. Zbilja postaje pravi kapetan i bez njega ni Jug ni reprezentacija ne bi postizali rezultate koje postižu.
Josip Pavić?
– Možda najbolji vratar današnjice. Ozljede i situacija u Mladosti malo su ga sputale, ali on je ostao vrhunski vratar.
Damir Burić?
– Uz Bušlju naš najbolji branič. U Radničkom je zadržao tu kvalitetu i osvojio Eurokup.
Frano Vićan?
– On je kao vino, što stariji, to bolji. Vratar za velike utakmice.
Paulo Obradović?
– Polivalentan igrač čija je najveća kvaliteta – šut. Teško ga je pročitati. Nedostaje mu kontinuitet.
Rojinih sedam:
1. Sandro Sukno (Primorje EB) 7
2. Maro Joković (Pro Recco) 6
3. Nikša Dobud (Jug CO) 5
4. Josip Pavić (Mladost) 4
5. Damir Burić (Radnički Kr.) 3
6. Frano Vićan (Primorje RB) 2
7. Paulo Obradović (Primorje EB) 1
