S broncom oko vrata u novom izdanju Večernjakova podcasta gostovala je naša brončana rukometašica Dora Krsnik. Velikogoričanka koja igra u francuskom Plan de Cuquesu za odmor ima vremena samo do nedjelje, a nakon toga ide natrag put Francuske. Sve je to, kaže, očekivala, takav je život sportaša, ali nije očekivala i ovu medalju i ovoliku radost Hrvatske. U našem je studiju pričala o dojmovima nakon Eura, o osobnim pitanjima, problemu ženskog rukometa, susretu s državnim vrhom i mnogim drugim temama. Za početak je u obliku pobjedničkih pjesama važno steći dojam kolike su autsajderice naše cure bile prije turnira.
– Bio nam je najveći problem što nismo naviknule pobjeđivati, pa nismo ni imale svoju pobjedničku pjesmu. Na Euru smo počele razmišljati o tome koju ćemo pjesmu pustiti, a na kraju smo se odlučile za te neke hrvatske klasike jer smo sve proslave slale u Hrvatsku.
Postoji li neki strogi režim kao kod rukometaša u vezi sa spavanjem i prehranom?
– Svaka od nas zna tu i tamo nešto slatko pojest' i "čopnit'", ali nismo mi ni imale nekih strogih pravila u reprezentaciji što se tiče hrane i spavanja. Jednostavno nam je izbornik vjerovao.
Otkrila je Krsnik kakva je izvan rukometa, kako provodi slobodno vrijeme.
– Izvan rukometa jako sam društvena. Obožavam se družiti, volim jako nogomet, najdraža mi je stvar pogledati nogometnu utakmicu s društvom. Navijam za Barcelonu, a od naših nogometaša najdraži mi je Ivan Rakitić, a od stranih ipak Leo Messi. Jako volim i čitati knjige i gledati filmove, a i životinje. Imam svoju mačku, a još nekoliko mačaka beskućnica dolazi k meni na hranjenje – priznala nam je.
Kao što smo rekli, odmor je kratak, no Dori, naravno, nije zbog toga žao.
– Nažalost, već nakon Božića moram u Francusku, već ove nedjelje, ali to je život sportaša. Mislila sam da ćemo se mnogo ranije vratiti s Eura i biti dulje u Zagrebu. Nažalost, samo sedam dana je odmor, ali imam ovo oko vrata pa nema veze što je odmor kratak – pokazala je sretna Dora svoju broncu.
>>Pogledajte podcast s Dorom Krsnik
Malo se Dora uhvatila i statusa ženskog rukometa, sada, prije i poslije prvenstva. Razgovarala je o percepciji rukometa, financijskoj situaciji, uvjetima, podršci obitelji i lažnim obećanjima.
– Sport je uz turizam najbolja promocija Hrvatske. Ne znam jesmo li još po ičemu drugom toliko poznati. Tako da mi je jako drago da je i ženski rukomet ušao u tu priču, ali teško da će ostati ovaj interes nakon prvenstva.
– Nadam se da će se nešto promijeniti i da će političari shvatiti koliko je sport važan za Hrvatsku. Ne govorim to samo za ženski rukomet nego i za mnogo ženskih i muških sportova koji nisu dovoljno popraćeni i podržani. Naše reprezentacije odlaze na velika natjecanja bez medijske pozornosti, financijske pomoći i uvjeta za treniranje.
– Definitivno smo uspjele unatoč sustavu, a ne uz sustav. Samo nekoliko nas je sreću okušalo u inozemstvu u boljim uvjetima. Sve smo same napravile, prvo zbog nas i naših obitelji, a onda i za cijelu Hrvatsku.
– Mi smo naviknule na manjak pozornosti u javnosti pa, iskreno, ne znam jesmo li trebale biti više popraćene uoči Eura. Možda smo trebale biti malo više u javnosti prije ovih rezultata, ali ne mogu se zbog toga ljutiti. Ne mogu kriviti medije zbog te manje popraćenosti jer, realno, nismo imale rezultate. Hrvatska voli pobjede. Otišle smo u tišini i vratile se u galami, mislim da je to super.
– Drago mi je što osjećamo tu ljubav Hrvata, nema veze je l' to zbog nas kao takvih ili zbog medalje oko vrata. Ljubav je ljubav. Ako nas ljudi vole, nije nam važno zbog čega nas vole.
Za mlade djevojke koje žele krenuti u svijet profesionalnog rukometa: Koliko je potrebno odricanja? Koliko je važna uloga obitelji u sportu gdje baš nema plaća i sponzora?
– Jako je velika važnost obitelji kad krećeš u profesionalnu rukometnu karijeru. Majka me vozila na treninge, a i vozila nas je na utakmice jer klubovi nisu imali novca za prijevoz pa su se roditelji organizirali. Što se mojeg odricanja tiče, kad su drugi izlazili, ja sam ostajala doma. To su normalne stvari koje moraš raditi ako stvarno želiš biti sportaš. Može te povući društvo, ali baš u tim situacijama moraš pokazati da si pravi sportaš.
Mi volimo samo vas, vasu vedrinu i vase zajednistvo. Medalja je bitna, ali ne toliko koliko su nam vasa toplota, iskrenost, skromnost i pozrtvovanst bitne. Uzivajte! Zasluzilie ste...