Hrvatska je u polufinalu Europskog prvenstva! Ne, nije šala. Nije prvi travanj. Ono što je posljednjeg dana igranja u drugom krugu bilo gotovo nemoguće – dogodilo se! Hrvatska je pored Francuske, Norveške i Poljske imala najmanje izgleda da se ugura među četiri najbolje. Da bi se to dogodilo prvo je Norveška trebala pobijediti Francusku, a onda mi još svladati domaćina sa 11 i više razlike. A onda je krenuo nevjerojatan scenarij kojeg se ne bi posramio ni filmski režiser Steven Spielberg. Norveška je svladala Francusku, a onda je u drugoj skupini iz polufinala ispala Danska. Sada je samo trebalo da mi pobijedimo domaćina pred 15 000 glasnih navijača u Tauron Areni. I to ne sa jedan razlike, nego sa 11 razlike. Završilo je 37:23.
Ne bi se posramio ni Spielberg
Krenuli smo tiho, sa jedan, pa dva, pa tri razlike. Onda na poluvremenu pet, a moglo je biti više. U nastavku prava rapsodija. U jednom trenutku imamo plus 17 (30:13). Gledatelji u dvorani su utihnuli. Kao na misi. Čuje se samo udarac lopte o parket. Kada su vidjeli da je sve gotovo pljeskom su počeli nagrađivali svaki pogodak Hrvatske. Na kraju smo imali i viška pogodaka. I što sada reći. Sada je u zaborav pao poraz od Norveške, pa i onaj od Francuske. Uz to što smo u polufinalu napravili smo još neke lijepe stvari. Poslali smo Francusku doma i prekinuli njihov niz osvajanja zlatnih medalja na velikim prvenstvima. Osvetili smo se Poljacima za izbacivanje lani iz četvrtfinala SP-a. I ne samo da smo ih pobijedili već smo ih rezultatski ponizili i poslali u 300 kilometara udaljeni Wroclaw da se tamo igraju za sedmo mjesto. A oni su ovdje planirali osvojiti zlato...
– Ovo je čudo. Hvala Isusu i Gospi od Međugorja. Imali smo i sreću. Ne znam što više reći. Meni je cilj bio samo pobijediti Poljsku pa makar s jedan razlike. Ovih 14 nitko nije ni sanjao, ali eto sport je takav da se u njemu događaju nevjerojatne stvari – rekao je izbornik Željko Babić.
Koliko je izbornik zaslužan za najbolju igru hrvatske rukometne reprezentacije u povijesti, od 1994. godine do danas?
– Jedan posto. Ne osjećam da sam više zaslužan od toga. Zaista. Nije to sad neki moj hir. Sve zasluge pripadaju igračima. Ovo su sve oni napravili – rekao je Babić.
Možda je zaslužna i Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Hrvatske koja je zdušno bodrila naše dečke s tribina, s dresom brojem pet (op. broj Domagoja Duvnjaka).
– Ne znam da li je njezina nazočnost utjecala na igrače. To morate njih pitati da li ih je nadahanla svojom prisutnošću – priča Babić.
Na vrata se od početka stavili Ivana Stevanovića. Da li je to bilo ipak malo iznenađenje?
– Hvala Ivanu. Stavio sam njega jer sam tako osjetio. Ovdje imamo dva vratara i jedan mora braniti. Zar ne?
Kozina je dobro odmijenio Marina Marića.
– Morao sam i njemu dati priliku. l zaslužio je. Odigrao je korektno. Ma ne, napišite da je odigrao odlično – nastavio je izbornik.
Jeste li plasmanom u polufinale premašili svoje ciljeve na ovom turniru?
– Moj jedini cilj bilo je stvaranje momčadi za budućnost. Mislim da sam na dobrom putu. Sada ćemo se dobro odmoriti i odmah počinju ozbiljne pripreme za Španjolsku s kojom igramo u polufinalu – zaključio je Babić.
Sa Španjolcima igramo 29. siječnja u 21 sati. U Krakovu.
Neki se raspakirali
– Moram reći da će se neki igrači morati početi raspakiravati. Neki su se počeli spremati za Wroclaw gdje se igraju utakmice za peto i sedmo mjesto. Eto, mi smo nekako odlučili da nam se ostaje u Krakovu do kraja – rekao je Marino Marić, naš ponajbolji igrač.
Kako bi prokomentirao ovakav rezultat protiv domaćina?
– Nazivom pjesme Crvene jabuke ‘Sanjati’ – rekao je Mara.
A plasman u polufinale?
– Novom pjesmom Crvene jabuke ‘Čarolija’ – istaknuo je.
Možemo li do medalje?
– Sada je sve otvoreno. Tko bi rekao da će u polufinalu igrati Norveška, Njemačka, Španjolska i mi? Nitko. Garantiram. Nama je bilo samo bitno da Norvežani pobijede Francusku, a onda smo rekli ‘Ajmo sad pokušati, nemamo što izgubiti’. Ma već smo na poluvremenu mogli imati plus deset. Poljacima nikako nije odgovarala naša igra u obrani. Ljudi moji, pa oni prvih deset minuta prvog i prvih deset minuta drugog poluvremena nisu postigli niti gol - rekao je Marino Marić. Hrvatska je po tko zna koji put šokirala rukometni svijet. U trenutku kada su nas već svi svrstali u donji dom europskog rukometa, pokazali smo da nam tamo nije mjesto.
>>Krakovski marš najveće je čudo hrvatskog sporta!
>>Odigrao sam puno ludih utakmica, ali ovako ludu nikad!
>>Nakon ovog urnebesa imamo pravo vjerovati i - u zlato!
>>Grabar-Kitarović na parketu proslavila s rukometašima i čestitala im: Bravo dečki!
>>Strani mediji o nevjerojatnoj pobjedi: Ludi Hrvati utišali Poljsku
Bravo Marino, bio si odličan.