SPLIT Scenarij je bio sličan. Ivan Ljubičić i Mario Ančić na jedan su način proslavili pobjede posljednjeg dana. Doduše, ona Ljubina bila je ključna, tu smo upisali taj treći, najvažniji bod, no i Mario Ančić želio je pobjedom zahvaliti svojem gradu. Prvo je otišao reket, a poslije i majica. Ljubo je sve snimao...
Ostao mi je fotoaparat u torbi. Kad sam se vozio u dvoranu dosjetio sam se da bi, ako se pobijedi, veličanstven ugođaj valjalo ovjekovječiti objasnio je. Bio je sretan... Leđa su me boljela, bio sam umoran, ali bio je i Pavel. Osjetio sam u uvodnim poenima da je spor, namirisao sam krv i nisam smio sići s pobjedničkog puta. A leđa? Pio sam tablete ujutro, pio za vrijeme meča, nisam smio dopustiti da se nešto zakomplicira. Kako će biti kad se probudim, bolje da ne mislim zamislio se naš prvi reket. A onda se okrenuo onome što nas čeka. Rusija...
Rusi su najteži protivnik. Safin i Davidenko su u Topu 10, tu je i Južnji, a Andrejev je najbolji četvrti igrač na svijetu. Ako to prođemo, u finalu će biti lakše. Bude li to Argentina, 51 posto izgleda bit će na našoj strani dodao je Ljubičić, zaključivši da je ambijent bio nezaboravan i da ne bi imao ništa protiv polufinala u Splitu, iako je siguran da bi i negdje drugdje ugođaj polufinala bio divan. Mario Ančić je pak siguran... Treba igrati i polufinale u Splitu. Želio sam se pobjedom zahvaliti svom gradu i drago mi je da sam to uspio. Hvala Splitu rekao je Mario, dodavši da kad su već Rusi protivnici u polufinalu, oni su i najbolji protivnici. Niko Pilić je objasnio: Da se igralo negdje drugdje, vjerojatno bi posljednji meč bio Karlovićev, ali u Splitu zbog publike nije bilo previše dvojbi. Znao sam de će biti teško. Bilo bi teško i da sutra opet igramo s Rumunjima. No, sad smo u polufinalu i ovdje je bilo sjajno. Pa, znači, nema spora, za Ruse ista dvorana, ista podloga, iste lopte, isti novinari smijao se, napokon, Pilić. I on smatra da su Rusi dobar izbor...
Safin je operirao koljeno. Nema veze što je to samo artroskopija, imao ju je i Južnji pa ga već tri mjeseca nigdje nema. No, treba izboriti tri boda kazat će Niko Pilić, kojemu je ovo sedmi ulazak u izbornički polufinale Davisova kupa. Prvi s Hrvatskom, ostali su bili s Njemačkom. Jest, dvaputa sam izgubio od Rusa u polufinalu, no jednom je Stich kod 2:2 imao devet meč-lopti na svoj servis protiv Česnokova. I sve prosuo prisjetio se Niko i kazao da se ne namjerava ispričati Rumunjima za svoju izjavu da su ga "tamo uvijek krali". Nešto o tome rekli su i Rumunji. Izbornik Adrian Marcu plasirao je tezu da se Pilić mora ispričati, a Andrej Pavel konstatirao da u nedjelju nije imao izgleda jer je Ljubičić bio predobar.
No, ovdje je bilo kao na nogometnom meču. Imate veliku šansu protiv Rusa, jer nikad se ne zna kakv će se Safin pojaviti na terenu. Može biti briljantan, ali i tragičan. Kako mi je bilo igrati? Kao i u subotu, samo što ovaj put nisam bio blizu. Da sam došao do petog seta, vjerojatno bi me iz publike gađali kovanicima završio je prvi rumunjski reket. Ne bi, Andrej, ali to na sreću nisi imao priliku doživjeti. Ljubičić je to prije sredio...
Proslava uz škampe i vino
Nakon meča naši su junaci Ljubičić i Ančić proslavu počeli u Vili Dalmaciji, gdje su bili i smješteni. Ovih smo dana pazili na prehranu, ali na slavljeničkoj večeri momci su se opustili uz riblji meni, škampe i ostale specijalitete te vino prenio je liječnik reprezentacije Srđan Matijašević. Fešta je organizirana u kafiću Vanilla, na otvorenom bazenu Poljuda, ali iako zakazana za 22 sata, do 22.30 nije bilo gotovo nikoga. Potom su počeli dolaziti prvi gosti, a oko 23 sata ušetao se Ivan Ljubičić. Ančić je kasnio još više, a onda su počeli curiti i čestitari Boraska, Čavka, Ivan Šola... (ps)
