Na krilima hrvatskih vaterpolista Josipa Pavića, Andre Bušlje i Paula Obradovića, grčki Olympiakos u Genoi je osvojio naslov europskog prvaka. Posebno je briljirao bivši reprezentativni vratar koji je u finalu protiv Pro Recca skupio čak 15 obrana i proglašen je najboljim igračem završnog turnira.
Hrvati uspješniji od Srba
– A išlo mi je. Čast mi je, naravno, biti proglašen najboljim pojedincem završnog turnira, no momčadski mi je uspjeh uvijek važniji od individualnih nagrada. Cijelu smo sezonu odigrali dobro i ovo je samo kruna tih naših odličnih igara. Prije dvije godine pomalo smo nesretno izgubili u finalu od Juga, ali sad smo uspjeli otići do kraja. Tada je Bijač pridonio Jugovu trijumfu, iako su i svi ostali odigrali fantastično, sada sam ja pomogao Olympiakosu – skromno kaže Pavić (36).
Šokirali ste sve u Pro Reccu?
– Iskreno, nije me bilo briga kako su se osjećali, iako im sigurno nije bilo lijepo. Oni su sve učinili da osvoje trofej, ali baš zbog toga veći dio svijeta bio je uz nas.
Ispalo je da je Olympiakos s trojicom Hrvata bio uspješniji od Recca s dvojicom srpskih reprezentativaca, Filipovićem i Mandićem, te trenerom Vujasinovićem?
– Pa, da, uz mene su u momčadi Bušlje i Obradović, a pomoćni nam je trener Hrvoje Koljanin. Hrvatska oaza u Pireju! Svi smo se jako dobro uklopili, dali smo Olympiakosu upravo notu koja mu je nedostajala. I u Pro Reccu je naš vratar Goran Volarević, ali da, mi smo bili uspješniji.
Sad dolaze proslave, nagrade...
– Proslavili smo već u Genovi, na večeri u jednom restoranu. Baš je bilo veselo, popilo se i malo vina... A što se nagrade tiče, bit će nešto, ali nije to kao u nogometu. Vidim Rusi najavljuju veliku nagradu svojim nogometašima, Vučić je Srbima obećao čak 10 milijuna eura. Pa, morao bi i naš premijer nešto dati. Barem obećati...
Prilično ste uvjerljivo došli do naslova europskog prvaka?
– U prvoj utakmici sa Spandauom nismo bili baš bajni, iako sam ja znao da možemo puno bolje, što smo pokazali već protiv Barcelonete u polufinalu. Kad je Recco pobijedio Jug, postao sam svjestan da možemo do naslova. S Jugom bi nam bilo puno teže. Ostat će mi u sjećanju činjenica da ni u jednom trenutku, ni na jednoj utakmici na završnom turniru, nismo bili u minusu. Ili smo vodili ili je bilo neodlučeno.
Trener me često pušta kući
U Olympiakosu ste i kapetan?
– Ovo mi je bila treća sezona u Olympiakosu. Odlično sam primljen u klubu i na to se ne mogu požaliti, mali je problem što je obitelj, supruga i dvoje djece, ostala u Zagrebu. Supruga radi, djeca idu u školu, ta odvojenost teško nam pada, srećom trener Vlachos ima razumijevanja i često me pušta kući pa sam sa svojima jednom ili dva puta mjesečno. A ponekad i oni dođu... Izdrži se.
Ostajete li u Olympiakosu?
– O tome ćemo tek razgovarati. Imao sam ponude nekih klubova, ali prvo moram čuti šefove u Olympiakosu. Slična je situacija i s Bušljom i Obradovićem, sve će se riješiti sljedećih dana.
