Bilo je igrača koji su igrali u Dinamu i Slavenu Belupu, ali nijedan od njih nije ostavio toliki trag u oba kluba kao Dalibor Poldrugač. Dijete je Dinama, s plavima je osvojio naslov prvaka, sa Slavenom upisao finale Kupa, a u Koprivnici je tih dana bila euforija, u Kupu Uefe gledao se Galatasaray, CSKA, preskočio se grčki Aris. U međuvremenu je i sa Zagrebom osvojio naslov prvaka, zabio je baš Dinamu tri minute prije kraja.
Još u igračkim danima krenuo je na nogometnu akademiju.
Tri godine bez nogometa
– Još mi je preostala samo Uefa Pro licencija. Iako sam 2010. položio za A licenciju, nisam želio umoran od igračke karijere ući u trenersku, tri sam se godine odmarao od nogometa. Nisam gledao na ‘papir’ iako je on važan da bih radio, ali važnije mi je znanje. Radio sam programe rada, nisam prepisivao, iako sam u seniorskoj konkurenciji promijenio 33 trenera, među kojima je bilo i velikih imena (izbornika) kao Ćiro, Barić, Cico Kranjčar, Katalinić... – kaže nam Poldrugač koji je sada pomoćnik Jozi Bandiću u juniorima Dinama.
Poldrugač je cijelu karijeru proveo u Hrvatskoj.
– Mogu reći da mi je cijela karijera prožeta borbom za vrh. I radije sam išao u drugu ligu boriti se za vrh nego se u prvoj boriti za ostanak. Uvijek sam vjerovao u sebe i tražio klub koji ima ambicije.
Igračku karijeru počeo je kao 9-godišnjak. I odmah u Dinamu.
– Bio sam u Dinamu od 1984. pa sve dok mi nije istekao ugovor 1999. No tada su na cijeni bili više igrači sa strane, jedino su Cico i Barić preferirali domaće.
Rijeci možda pukne guma
No u Dinamu ih danas ima “malo” više.
– Dinamo je druga priča, osvaja trofeje, igra u skupinama europskih natjecanja i, ako je stranac kvalitetan – zašto ne. Ma kvalitetan stranac je i za Koprivnicu, ali ne želim ulaziti u analizu tko je dobar, a tko nije, to je njihova stvar.
Što može napraviti novi trener Ivajlo Petev?
– Već se protiv Hajduka vidio pomak. No ne želim komentirati kolege. Igrači moraju više vjerovati u svoju kvalitetu, onaj koji izgubi vjeru u sebe i ne podredi se momčadi gubi kvalitetu izvedbe. Ono što se moglo vidjeti u tim slabijim rezultatima individualna je taktička nedisciplina i koncentracija, no ako počnu vjerovati u svoju kvalitetu, koja je neupitna, sve će biti dobro. Rijekina prednost ništa ne mora značiti, kao u formuli 1, možete voditi cijelu utrku pa vam u zadnjem krugu pukne guma. Ne treba se opterećivati protivnikom, nego se baviti sobom.
