Nakon točno deset godina, hrvatske su odbojkašice prvi put prošle prvi krug EP-a. A u Dresdenu je, u pobjedi 3:0 nad Bjelorusijom, zasjala nova zvijezda Samanta Fabris (21). Igračica koja neodoljivo igrom podsjeća na Barbaru Jelić.
– Počela sam igrati u Pazinu, a sa 16 godina potpisala sam za Rijeku. U početku sam igrala srednjaka, a dolaskom u Torino prošle godine počela sam igrati dijagonalu, što mi puno više odgovara – rekla je Samanta, inače rođena u Puli.
Došla mi cimerica
Je li očekivala da će igrati protiv Bjelorusije?
– Iskreno, nisam. Ali, kako smo igrali večer prije protiv Rusije, cure su bile umorne pa me izbornik ubacio. Bila sam odmorna, željna igre i vjerujem da je ispalo dobro – rekla je Samanta.
Da dobro! Postigla je 16 poena, uz jedan promašaj.
Kako to da ste otišli u Torino?
– Rijeka je igrala u Europi i primijetili su me menadžeri. Nisam puno razmišljala kada sam dobila ponudu iz Italije. Ipak se ondje igra najbolja klupska odbojka. U početku sam sjedila na klupi. Onda su se neke igračice ozlijedile pa sam dobila priliku – istaknula je.
Torino je u četvrtfinalu doigravanja zamalo izbacio Bergamo. U trećoj, odlučujućoj utakmici izgubio je u pet setova. Samanta je u te tri utakmice imala prosjek od 24 poena. Za Torino je potpisala na dvije godine, no kako je klub upao u financijske probleme, dobila je ponudu Modene. Zanimljivo, kluba koji se lani ugasio.
– Istina je da se ugasio, ali je ove sezone \"kupio\" mjesto od Cortesea koji se također ugasio. Čini se da ljudi u Modeni misle ozbiljno. Sa mnom je iz Torina došla Francesca Piccinini, što mi je jako drago.
Došla je i moja bivša cimerica iz Rijeke, Splićanka Danijela Anđelić – rekla je Samanta.
Danas u Halleu igramo protiv Nizozemske (20 sati) utakmicu osmine finala.
– Budemo li igrale kao do sada i dale sve od sebe, mogle bismo ih izbaciti i plasirati se u četvrtfinale – istaknula je Samanta.
Put od Dresdena do Hallea malo se oduljio.
Bjeloruskinje su bile brže
– Došle smo avionom do Munstera, no organizator nam nije poslao autobus do 80 kilometara udaljenog Hallea. Došao je samo jedan autobus u koji su se odmah ukrcale Bjeloruskinje. Bile su brže od nas. Čekale smo satima na aerodromu, gladne i umorne, a još nas je čekao i trening – prepričala je Samanta.
