Sandra Perković, trenutačno najuspješnija hrvatska atletičarka, olimpijska prvakinja u bacanju diska, iznenadila nas je odmah na prvu uoči današnjih kvalifikacija u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu u Londonu.
– Odlučila sam. Prestajem bacati disk... Nakon Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine – rekla je.
Uh, u jednom trenutku sam se malo uplašio da nije riječ u naglom prekidu karijere. Ovako će nas razveseljavati svojim nastupima još punih 11 godina. A je li se Sandra uplašila loše hrane i virusa koji hara, je li razmišljala o preseljenju u drugi hotel.
Vratiti svjetski primat
– Mislim da hrana nije uzrok probavnih smetnja koje su imali neki sportaši u našem hotelu. Razlog može biti i nagla promjena temperature. Kad s +38 dođete na +16 to je veliki šok za organizam. Ako se do sada nisam razboljela ni na jednom velikom natjecanju, valjda se neću razboljeti ni u ovih nekoliko dana u Londonu do povratka kući. Meni je hrana u hotelu u redu. Jest da može biti bolja, ali nije baš ni tako strašna – istaknula je Sandra.
Kako ste provodili dane u Londonu čekajući nastup?
– Pa uglavnom trenirajući, odlazeći na terapiju, gledala sam na TV-u nastupe naših, Stipe Žunića i Sare Kolak. Došli smo u London nešto ranije jer sam se htjela prilagoditi na veliku promjenu temperature. Imala sam samo jedan problem, dobila sam termin treninga u 14 sati, a to je vrijeme kada obično spavam nakon jutarnjeg treninga i ručka.
Na početku sezone bilo je malih problema s ozljedom?
– Mučila me desna loža. Ozljeda se dogodila prije prvog nastupa ove sezone na otvorenome, uoči mitinga Dijamantne lige u Šangaju. Pri zadnjoj vježbi osjetila sam bol, ali smo brzo sanirali ozljedu – naglasila je Sandra.
Ove ste sezone prvi put pobijeđeni dva puta zaredom!?
– Poraz na mitingu u Francuskoj za mene nije bio poraz. Mojih 68,50 iz punog treninga više je vrijedilo od onih 69,19 Kubanke Perez. Ona je jednostavno pogodila taj jedna hitac i to je to. Iz prvog poraza dosta sam naučila, ali znala sam da sam na dobrom putu, što je pokazao nastup u Švicarskoj gdje sam bacila disk 71,41 metar.
Ovo je Sandri četvrti nastup na Svjetskom prvenstvu, ima dvije medalje, zlato i srebro, i jedno deveto mjesto kada je u Berlin 2009. godine došla kao europska juniorska prvakinja, sa samo 19 godina. U Pekingu je prije dvije godine izgubila zlato od Kubanke Caballero.
Je li vrijeme da se zlato vrati doma, u Dubravu?
– Ne želim biti bahata i reći da sam došla po zlato. Puno toga ovisit će o vremenu, vjetru, raspoloženju na dan finala. Da bih bacila dalje od 70 metara moram svjesno ući u rizik. Za takve hice treba nešto drukčija tehnika.
Norma za finale je 62,50 metara.
– Bolje da je norma 68 metara. Ta 62 metra mogu prevariti. Pomislite da ćete toliko baciti kao od šale, ali... I zato idem ozbiljno od prvog hica.
Ovdje je već bila zlatna
Konkurencija?
– Kubanke Perez i Caballero, Australka Stevens, možda Muller, Kineskinja Siyu koja mi je bila glavna suparnica 2014. godine – kaže Sandra.
Čega se sjećate iz Londona prije pet godina?
– Imala sam 22 godine, na tribinama su bili moji najdraži, dečko Edis. Uz mene je bio trener Ivan Ivančić. Prvi put nastupila sam pred 80.000 gledatelja. I na kraju sam osvojila zlato. Neopisivo!
Hoće li mama biti u nedjelju u Londonu?
– Neće, rekla je da će ići na Igre u Tokio.
Jesu li vas naljutili mediji koji su počeli pisati o vašem ljubavnom životu?
– Ne. Samo su me usmjerili na pravi put.
Što bi to trebalo značiti?
– Ništa, to je to. Mogu samo reći da Edis i ja sjajno funkcioniramo kao trener i vježbačica. Boljeg dvojca od nas nema i ne bih ga mijenjala. Mi smo kao vatra i voda. Ja uvijek nešto zapalim, on gasi.
S obzirom na izgled, koliko ste kilograma smršavjeli u odnosu na Rio?
– Osam kilograma. Sada imam 80,5, a u Moskvi sam imala 94 kilograma. Još 10 kilograma manje i moći ću se prijaviti za Miss sporta – zaključila je smiješeći se Sandra Perković.
Darwil i grodar vi ste stvarno primjeri kakav je čovjek kad je jadnik