Uspjelo joj je to već u prvom hicu, i to lakoćom. Norma je 62 metra, a ona je bacila čak 65,52 metra. U drugom je hicu pak bacila još više, čak 66,85 metara, što je najbolji rezultat sezone.
Sandra je posljednji put nastupala prije osam mjeseci, prvo je šest mjeseci bila pod suspenzijom zbog korištenja dopinga, a posljednja dva mjeseca oporavljala se od ozljede leđa.
- Najljepše se vratiti, zar postoji nešto ljepše od bacanja. Lijepo je biti na atletskim stazama, bila sam odsutna zbog gluposti, ovo je mjesto na kojem pripadam.Imam motiva, gorak je okus ne otići na Svjetsko prvenstvo, a bila sam prvi favorit za zlato. Zato ove godine sve treba kazniti – s osmijehom će Perković.
S tih 66,85 bila bi svjetska prvakinja na u Daeguu u Južnoj Koreji.
- To je moja bolna točka, nećemo o tome. Postoji Moskva 2013. godine, sve ću to vratiti - optimistična je Sandra.
Plan za naredne mjesece vrlo je jednostavan.
- Dijamantna liga svih, želim osvojiti svih sedam natjecanja, pa obrana titule prvakinje Europe i onda Olimpijske igre – rekla je Perković.
Uz Blanku Vlašić, koja se tek ima vratiti treningu i natjecanjima, Sandra je naša prva uzdanica za atletsku medalju. Odnosno, trenutno je po svemu realnije zlato Sandre Perković nego Blanke Vlašić.
- Ne želim govoriti zlato, srebro ili bronca. Najvažnije je proći kvalifikacije, a onda je u finalu sve otvoreno. Ne treba trčati pred rudo – odbacila je pritisak.
Ali, ova splitska serija bila je impresivna. Ne trebate biti tako skromni.
- To je za moje prijateljice koje me čekaju u drugim zemljama, da znaju da sam jača nego prije – otkrila je za koga je bacala u Parku mladeži.
Prije prvog skoka nije skidala slušalice s ušiju. Koja to muzika motivira Sandru?
Mozart, Bethowen... Ma, šalim se, svašta slušam, ni sama ne znam što sve imam – smije se Perković.
A što je na kraju sve rekao trener?
- Rekao je da je dobro, ali može i bolje. Pa, što bi Ivančić drugo mogao reći – s osmijehom je zaključila Sandra Perković.
Čudo! Svaka čast!