Sandro Kulenović još je u mlađim kategorijama Dinama slovio kao veliki potencijal. I kad je sa 16 godina odlučio napustiti Maksimir i preseliti se u poljsku Legiju, bili smo prilično iznenađeni. Igrao je ondje za prvu momčad, u međuvremenu jednu sezonu proveo u mladoj momčadi Juventusa, a ljetos ga je Dinamo otkupio od Legije.
Brzo se uklopio, ali već na startu igranja za prvu momčad ozlijedio se. No, sad je ponovno zdrav, u nedjelju je prvi put bio u startnih 11 Bjeličine momčadi i upisao prvu asistenciju, majstorski je, između dva suparnička igrača prsima spustio loptu Leovcu za pogodak.
Imali ste dosta čudan put do prve momčadi Dinama, biste li ga ponovili ili biste napravili nešto drukčije?
– Smatram kako sve u životu ima svoje zašto i svoje zato. Valjda je tako trebalo biti da dođem do Dinama okolnim putevima i ne smatram da je to nešto loše. Dapače, relativno sam mlad, a imam iskustva igranja izvan Hrvatske što mi svakako može pomoći – kazao nam je 20 godišnji Sandro Kulenović, 191 centimetar visoki napadač plavih.
S mamom u Poljsku
Zašto ste uopće sa 16 godina odlučili otići u Poljsku, tko je išao s vama, je li vam bilo teško?
– Jednostavno se otvorila prilika da ondje nastavim svoj put i u dogovoru s obitelji smo procijenili da bi to moglo biti dobro na mom razvojnom putu. Sa mnom je išla majka koja se brinula o svemu pa je na meni bilo da samo treniram i posvetim se nogometu.
Što ste dobroga naučili u Poljskoj, a što u Juventusu, što vam se na te dvije destinacije nije svidjelo?
– Uvijek uzimam ono najbolje, dok ono što je loše pokušavam potisnuti u drugi plan. U Juventusu sam spoznao kako se radi posao na najvišoj svjetskoj razini. Tu nema prostora improvizaciji i u svakom trenutku se zna tko i što radi. To je jedan moćan stroj i ne čudi me što su toliko dugo u samom vrhu. Što se Poljske tiče, tu sam dobio priliku u seniorskoj momčadi što mi je jako pomoglo jer sam bio mlad. Isto tako, ta atmosfera koja je na stadionima u Poljskoj te dodatno osnaži.
Krenuli ste stopama Brune Petkovića, i on se nakon inozemstva vratio u Dinamo. Stigao je do reprezentacije, zacijelo bi se i vama svidio taj scenarij?
– Kamo sreće da bude tako, ali svatko ima svoj put. Na meni je da se prvo nametnem treneru i ostvarim minutažu, a kada imam minutažu u Dinamu, onda je sve na meni da je iskoristim na najbolji mogući način i privučem pažnju svih drugih pa i izbornika. No, polako… Donedavno sam bio ozlijeđen, sada se polako vraćam.
Po čemu ste slični Bruni, po čemu različiti?
– Ne volim govoriti o sebi, to ostavljam drugima. Bruno je top napadač koji je to dokazao i u Dinamu i u reprezentaciji. Fizički je jak, ima sjajnu tehniku i nogometnu inteligenciju. Puno je tu stvari koje bih uzeo od njega, ali mislim da je svatko od nas individua za sebe – kazao nam je Kulenović.
Tko je najbolji napadač na svijetu, imate li uzora?
– Puno je tu klasnih napadača koji u svakom trenutku mogu iskočiti. Sviđaju mi se Lewandowski i Kane, ali uzor je samo jedan - Mario Mandžukić… Kao dijete sam upijao njegove poteze i kada bih morao izabrati nečiju karijeru kao putokaz, onda bi to bila njegova.
Kakav je bio osjećaj kad ste saznali da protiv Intera krećete u prvih 11, je li bilo treme, nervoze, uzbuđenja, jeste li mogli spavati?
– Ma ne. Imam dovoljno iskustva da se znam nositi s takvim stvarima. Bio sam sretan, ali u nekim granicama. Više mi je bilo drago zbog saznanja da je ozljeda iza mene i da sam napokon spreman pridružiti se suigračima.
Što vam je rekao Bjelica prije utakmice, što je tražio od vas?
– Razgovarali smo kratko i trener mi je rekao da se opustim. Da si ne nabijam nekakav pritisak u stilu da nešto moram napraviti u tih 90 minuta jer on zna kakav sam igrač i da će biti prilika da se dokažem.
Komentiram s tatom i bratom
Upisali ste prvu asistenciju za Dinamo, kako su kod vas doma komentirali vaš nastup, tko vam je najveći kritičar, s kime razgovarate o utakmicama, treninzima?
– Imam puno osoba od povjerenja čije mišljenje cijenim i do kojeg mi je stalo, ali nekako najviše volim sjesti s ocem koji je igrao nogomet te s bratom koji je također nogometaš i s njima proći sve detalje svoje igre.
Jeste li praznovjerni, imate li nekakav ritual prije utakmica?
– Ništa posebno. Pomolim se prije utakmice i to je to.
Kako ćete proslaviti prvi pogodak u Dinamu, kako ste ih slavili u Poljskoj?
– Ne razmišljam o tome. Samo mi je u glavi nogomet i kako što bolje prezentirati svoje igre u službi momčadi i rezultata. Kada gol dođe, tada ćemo slaviti…
Kažu nam vaši suigrači da ste strašno veseli, nasmijani tip, kako biste sebe opisali?
– Karakterno sam takav. Volim biti nasmijan i volim biti okružen takvim ljudima oko sebe jer me to ispunjava. Mlad sam, radim ono što volim i naravno da sam sretan – zaključio je Sandro Kulenović.
Ono što smo vidjeli, doista je vedar dečko, na pripremama u Rovinju, iako ga je mučio kondicijski trener, stalno se smješkao, sa svima razgovarao dok je nizao dosadne krugove. A igrački je pokazao ogroman potencijal, s 20 godina ima i već puno iskustva, čini se da je to bila dobra investicija plavih. Uostalom, već je izgurao Komnena Andrića koji je otišao na posudbu u Inter.
