Rukometaši Hrvatske vratili su se u Zagreb nakon što su u drugom krugu završili nastup na Svjetskom prvenstvu u Egiptu. Nije bilo dočeka ni cvijeća na koje su navikli u većini slučajeva proteklih dvadesetak godina. Odigrali smo ukupno šest utakmica, upisali tri pobjede i dva poraza te smo jednu utakmicu odigrali bez pobjednika. Kada se pogledaju svi rezultati i plasmani u četiri skupine drugog kruga onda smo osvojili 15. mjesto. To je mjesto koje nitko nije mogao prognozirati ni u najcrnjem scenariju. Što je to pošlo po zlu, i to nakon što smo više nego dobro izgledali na porečkoj utakmici kada smo pobijedili Španjolsku u EHF Europskom kupu?
POGLEDAJTE VIDEO: Farkaš o izborniku
Na vidiku nijednog spasitelja
Idemo od igračkog kadra. Nikad Hrvatska u posljednje vrijeme nije bila kompletna. Uvijek bi netko izostao zbog ozljede. Tako je bilo i uoči Egipta. Zbog ozljede izvan kadra su ostali Luka Stepančić i Domagoj Pavlović. I to bi se nekako nadoknadilo da velikih problema nisu imala još trojica ključnih igrača – Marin Šego, Igor Karačić i Luka Cindrić. Svu trojicu je izbornik vodio u Egipat misleći da će se uspjeti oporaviti. I stisnuli su zube sva trojica, no prvi je odustao Cindrić koji je nakon Japana tražio sastanak s izbornikom i jasno iznio svoj stav da više ne može pomoći i da se želi ići liječiti u Barcelonu. Karačić i Šego bili su daleko od svojih najboljih izdanja premda su se obojica silno trudila i možda riskirala težu ozljedu. Svemu tome treba dodati i Domagoja Duvnjaka koji je na pripreme došao nakon što je prebolio koronu i nakon što se dodatno opteretio na završnom turniru Lige prvaka. Bez pravog Duvnjaka nisu se mogla očekivati čuda. I to se dobro vidjelo u svim našim utakmicama.
Nažalost, ova reprezentacija puno ovisi o našim srednjacima, a nijedan nije bio u formi. Teško je bilo očekivati da će odgovornost u potpunosti preuzeti Mamić, Šebetić ili Marić, odnosno krila Horvat, Štrlek, Mandić ili Čupić. Neki su vidjeli spasitelja u 34-godišnjem debitantu Janku Keviću, no nije se snašao prvi out na velikoj sceni. Od tek nekolicine mlađih najviše je pokazao Ivan Martinović i on je jedino dobro što nam se dogodilo u Egiptu. Jaganjac i Šarac morali su pokazati više. U njihovim godinama (22, op. a.) neki igrači već su postali svjetske klase. Šarac i Jaganjac za sada su samo dobar materijal, no da bi postali i jako dobri igrači, morat će dobivati puno više minuta nego što su dobili u Egiptu. A dobili su mrvice, na nekim utakmicama čak su ostali izvan momčadi, na tribini.
Ono što je bilo jako loše na ovom turniru bila je igra u obrani. Lani u isto ovo vrijeme ta obrana bila je nešto sjajno. Igrali 5-1 ili 6-0, suparnici nisu lako pronalazili put prema našoj mreži. U Egiptu su sve vrste obrana bile jako, jako loše. A bez dobre obrane nema ni dobrog rezultata. To je bilo jasno. Igrali smo previše mirno u obrani, bez prekršaja, pa nam je svaki suparnik lako dolazio u priliku za pogodak. Pa čak i igrači Angole i Bahreina. Sva bijeda naše obrane najbolje se vidjela u prvom ozbiljnom susretu protiv Danaca. Primili smo 34 pogotka, većinu kroz sredinu obrane ili bismo dobili pogodak putem ili dodavanjem na crtu. Izostao je i žar borbe. Nije svejedno izgubiti s pet-šest razlike ili s deset-dvanaest pogodaka razlike. Novi izbornik morat će pod hitno popraviti taj odnos prema igri, trebat će pod hitno vratiti želju za životom među igrače.
Zašto ne vratiti Gojuna?
Kvalifikacije za OI su već u ožujku. Vremena nema puno, zato se ime novog izbornika mora znati već jučer. Sigurno da ćemo biti igrački jači za oporavljene Cindrića, Karačića i Duvnjaka, možda i Stepančića, ali zašto ne pojačati obranu i jednim Jakovom Gojunom koji sjajno igra za berlinske “lisice”.
– Razočarani smo i podbacili smo u svakom segmentu, od samog početka turnira. Sve je bilo nekakvo mučenje, nismo bili efikasni, atraktivni... Probali smo sve, ali ne može se nikome zamjeriti, trudili smo se. Vidjelo se u zadnjoj utakmici da nam je nedostajalo energije, nismo zaslužili. Izbornik nas je također pokušao motivirati, ali na terenu ništa nije funkcioniralo. Podbačaj je bio u svakom smislu, psihička blokada, borili smo se kao lavovi, ali nije išlo – rekao je Marino Marić, kružni napadač Hrvatske, jučer nakon povratka u Zagreb.
Domagoj Duvnjak, kapetan reprezentacije, rekao je:
- Moramo ostaviti ovo iza sebe, nismo našli našu poznatu igru i moramo je naći za 40 dana kada nas čeka jako težak turnir, ali uvjeren sam da možemo proći. Je li jučer bilo povišenih tonova? Nije, ovdje je uvijek odlična atmosfera i tako će ostati.
Igor Karačić je dodao: “Navikli smo na negativne komentare, ali ima više pozitivnih i to nas drži."
U ovakvu prestaru postavu uz to iscijeđenu i bezvoljnu još treba samo pozvati i mlađahnog Gojuna, koji ionako obranu svodi samo na blokiranje šuteva (spor i trom za izaći van na ruku). Možda ipak za obranu aktivirati Špoljarića? Je u godinama i nije više aktivan, ali kako obranu igraju ovi koji je sada igraju on bi bio pravo pojačanje...