Teško nam se sjetiti da je u protekla dva desetljeća neki od panela tradicionalne Međunarodne konferencije "Kondicijska priprema sportaša" izazvao takvu pozornost (i slušanost) kao što je to bio slučaj sa subotnjim simpozijem "Hrvatska nogometna izvrsnost" na zagrebačkom KIF-u.
Drugi dan konferencije otvorio je Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu, koji je uručio posebnu plaketu izborniku nogometne reprezentacije Zlatku Daliću kao nekome tko je svoja stručna znanja stjecao u jednoj od sastavnica Sveučilišta, a to je upravo KIF. A Dalić je potom bio zvijezda prvog od tri nogometna panela naslovljenog s "Hrvatski nogometni uspjeh: mudrost, ponos i zajedništvo". A njemu su društvo pravili predsjednik HNS-a Marijan Kustić, tehnički direktor reprezentacije Stipe Pletikosa i viši savjetnik u Savezu Zorislav Srebrić.
S obzirom na to da se cijeli sportski svijet još pita kako stanovništvom i površinom malena Hrvatska uspijeva postizati takve rezultate, jedan od odgovora predstavlja upravo hrvatski izbornik Zlatko Dalić, koji je pak naglasio nešto drugo.
– Prema Fifinim kriterijima, prije Svjetskog prvenstva, ispred nas je bilo 17 reprezentacija, no mi smo ipak dospjeli do finala. A u tome smo uspjeli ponajprije zbog kvalitete naših igrača i njihova odnosa prema reprezentaciji, ali i zbog toga što je svaki član stožera, medicinskog tima, ekonomata i kompletne logistike Saveza dao svoj maksimum. Glavna odlika našeg uspjeha je kult reprezentacije.
I tehnički direktor Stipe Pletikosa temi kulta pridodao je i sustav rada.
– U moje vrijeme u reprezentaciji je bilo teških situacija i neuspjeha, sjetite se samo poraza od Turske na Euru 2008. godine. No i ti neuspjesi nas su gradili i zato je važno da je izbornik Dalić u svoj stožer uključio igrače koji su to prošli jer oni jako dobro znaju koliko je za uspjeh bitan kult reprezentacije.
To jako dobro zna i Dalićev pomoćnik Vedran Ćorluka, koji je u sklopu panela "Nogometna struka: znanjem do snova" kazao sljedeće:
– I u godinama razočaranja mi smo imali kvalitetu, ali kao da nismo vjerovali da smo toliko dobri. A nedostajalo nam je i karaktera. Sjetite se samo Turske i primljenog pogotka u samoj završnici. Pa mi smo se držali za glavu i tijekom izvođenja jedanaesteraca, nismo se mogli "prebaciti". Tako je bilo i protiv Portugala na Euru 2016., od kojeg smo također primili pogodak u posljednjim minutama. Ni tada nismo bili karakterno jaki, ali iz tih smo poraza puno naučili i to se 2018. promijenilo. Jedanaesterac koji je Modrić promašio protiv Danske samo dvije godine prije bi nas izbacio iz natjecanja, no taj put momčad je ostala čvrsta. To se nastavilo i u Kataru, u kojem smo imali igrače koji sa svojim klubovima osvajaju trofeje pa smo vjerovali da s tim igračima i mi kao reprezentacija možemo do najvećih ciljeva. Svi zajedno počeli smo vjerovati da smo među najboljima na svijetu.
Jedan drugi član Dalićeva stožera, također bivši reprezentativac, nije se s Ćorlukom složio po pitanju nedostatka karaktera.
– Ja mislim da se tu manje radi o karakteru, a više o okruženju u kojem su igrači 2018. i 2022. egzistirali. Mi smo i prije imali sjajne izbornike, no velika većina njih nije bila u stanju voditi reprezentaciju na način na koji to čini Dalić pa su dobivali kontraefekt. A Dalić je pronašao idealan pristup igračima, bez tlačenja, bez željezne ruke, ali i bez neozbiljnosti, pogodio je pristup kojim će iz igrača izvući ono najbolje.
Daliću, koji je sjedio u prvom redu, to je bilo ugodno čuti, baš kao i ono što je najavio predsjednik HNS-a Marijan Kustić:
– Razgovaramo s izbornikom o tome da produljimo njegov ugovor sa Savezom i vjerujem da ćemo taj posao uskoro dovršiti. Iako je imao dosta poziva iz dobrih europskih klubova, njegov je akcent na radu s reprezentacijom. Takav žar koji imaju on i njegovi suradnici predodređen je za uspjeh.
A sam Dalić za medije jučer nije govorio (uzeo je medijsku pauzu), ali na panelu je rekao sljedeće:
– Jedna od mojih najboljih odluka bila je uključivanje u stožer bivših reprezentativaca Ladića, Olića, Mandžukića, Ćorluke i naknadno Mandžukića, a ja se nadam da će u stožeru jednog dana biti i Rakitić, Lovren i Modrić. Oni su moja velika snaga, a bilo je komentara da nemaju dovoljno iskustva da bi odmah postali treneri u reprezentaciji, što su oni demantirali. Ja sam do prije nekoliko godina imao neku fobiju da moram imati sve u svojim rukama, od prve do posljednje minute treninga, no to se uz ovakve suradnike srećom promijenilo. Osim toga, Hrvatska ima jako dobre trenere u mlađim kategorijama koji možda nisu dobili pravu priliku pa nisu došli do izražaja. Nakon svjetskog srebra i bronce ja ne mogu reći da sam taj koji sve zna, ima sigurno ljudi koji znaju više od mene, ali nisu dobili pravu priliku. Ja vjerujem da bi neki naši treneri dobar posao radili i na klupi Reala I Barcelone, no mi do toga ne možemo doći.
Poslovično skromni Dalić kazao je i ovo:
– Kada sam postavljen za izbornika, dobio sam gotovu reprezentaciju koju su stvarali moji prethodnici, a brončanu vrstu iz Katara slagali smo stožer i ja i zato mi je taj uspjeh draži.
I sta je garavi reka?