Je li kraj Slavena Bilića mogao biti drukčiji? Ne, jer se nije plasirao na Svjetsko nogometno prvenstvo. A dojam? Da, dojam je mogao i morao biti drukčiji. Pijančevanje, tučnjava među igračima i pogane riječi koje su si međusobno rekli tu su subotu 10. listopada učinili najsramotnijim danom hrvatske nogometne reprezentacije.
Slaven Bilić više ne smije biti izbornik hrvatske reprezentacije, a mi smo mu pronašli sedam smrtnih grijeha zbog kojih Slaven završava u nogometnom paklu!
1. Nije pronašao put u JAR
Hrvatska prvi put nakon 2000. godine neće igrati u završnici velikih natjecanja. Slaven Bilić statistički je najslabiji izbornik od kada Hrvatska igra u kvalifikacijama. Izgubio je deset bodova, šest protiv Engleza, četiri s Ukrajinom. To je drugi najveći neuspjeh kockastih, nakon Ćirina posrtanja 2000. godine u skupini sa SR Jugoslavijom.
Na njegovu putovanju jedina su mu olakšavajuća okolnost ozljede važnih igrača zbog kojih je teško sastavljao momčad. No, to je sastavni dio sporta, kao i znanje, sreća, nesreća. Cilj je svakog izbornika plasman na veliko natjecanje, to je i sam postavljao kao prioritet.
2. Kukavičluk protiv Ukrajine
Ako je negdje izgubio priliku da igra u dodatnim kvalifikacijama, onda je to bilo lani u sumornom Harkivu. Veći dio utakmice kockasti su dominirali, no Bilić je nakon nokauta s Englezima "punih gaća" došao na stadion Metalista. Postavio je momčad koja mu je jamčila remi.
No, kada je vidio da je bolji, da dominira, nije ušao u rizik, nije stavio Mladena Petrića, pojačao napad i na taj način pokušao dobiti utakmicu. U Zagrebu je gubio, spašavao živu glavu, ali imao i dvije stative. Nije uspio dobiti nogometno skromniju reprezentaciju i to je na kraju bilo kobno.
3. Podcjenjivanje Capella
Opijen velikim trijumfima protiv Engleza, Slaven Bilić dvaput je taktički podcijenio Fabija Capella. Epilog tih procjena je gol-razlika 2:9, uz jednu od najsramotnijih nogometnih izvedbi kockastih te nesretne srijede 9. rujna na Wembleyju kada je na semaforu pisalo Engleska - Hrvatska 5:1!
A Don Fabio je, nakon što je "obrisao pod" s Bilićem, u Dnjepru ipak pomalo bio "Del Boy". Naime, Englezi su te subote izgledali kao momčad kojoj je posve svejedno kako će utakmica završiti. Nitko nikada neće dokazati, ali bila je to slatka osveta Rooneyja, Gerrarda i Lamparda što nisu bili na Euru 2008. godine.
4. 'Smrtonosni' omiški gusar
Ivica Križanac u kolovozu 2006. u jednom intervju ispalio je cijeli spremnik ubojitih metaka zamjerivši mu što ga nije pozvao u reprezentaciju. Bilić se zakleo da je prekrižen za sva vremena, no Križanca je pozvao na početku drugog mandata.
Bio je to pogrešan potez. Igrački mu nije donio ništa, a te kobne subote pokazalo se da je omiški gusar zatrovao atmosferu te se verbalno i zamalo fizički zakačio s nekim igračima. Na kraju ga je potjerao. Prekasno.
5. Ljubav s igračima
Tri je godine Slaven Bilić svoj autoritet gradio na znanju. I time je mogao vladati mladim i gladnim Modrićem, Duduom, Ćorlukom, Kranjčarom i još nedefiniranim Srnom. U međuvremenu su ti dečki zaradili velik novac, stekli planetarnu slavu, dolazak u reprezentaciju shvatili bi kao mini godišnji odmor. Bio je preblag, premekan, što su igrači, koji su najpokvarljivija roba, obilato koristili i na kraju mu zabili nož u leđa.
6. Neoprostiv gaf u Rovinju
Najveću pogrešku Slaven je učinio proteklog petka pustivši igrače na 'team building'. Morao je biti s njima, kako bi se gradilo zajedništvo, a ne da se dogodi sveopći kraval, začinjen slikama pijanih igrača, danom zbog kojeg se svi sramimo. Uništen je mit o Bilić boysima.
7. Iza sebe ostavlja zgarište
Danas je Bilić tamo gdje je Kranjčar bio u Stuttgartu 2006. Ondje je Cico iza sebe ostavio sukob Tudora i R. Kovača, nekoliko isluženih igrača. U Rovinju su se gotovo potukli Šimunić i Križanac, odnosi među igračima su zatrovani, kontrola je potpuno izgubljena. No, ni novom izborniku neće biti lako. Jer, ovo je generacija dobrih igrača, ali s vrlo, vrlo upitnim karakterima. Njima treba 'bič božji', kod njih ne prolazi lijepa riječ.
flak, ti najjadniji novinar koji postoji, a sada vjerovatno i najsretniji zbog ispadanja reprezentacije. napokon imas po kome pljuvati, ali sva sreca da tebe niko nista ne pita!