Kad u Istanbulu, šestom najvećem gradu na svijetu (14 milijuna stanovnika), kažete ime Slaven Bilić, od većine sugovornika osjetit ćete reakciju poštovanja. Osjetili smo to u hotelu, ali i u taksiju s kojim smo se vozili do Bešiktašova trening centra, gdje je bila press konferenciju uoči današnje uzvratne utakmice osmine finala Uefine Eurolige protiv Club Bruggea.
Ondje smo zatekli 11 kamera i više od 30 novinara i svi su se oni bivšem hrvatskom izborniku obraćali s velikim poštovanjem. Neki od njih, a razgovarali smo sa Barbarosom Burusom iz agencije Cihan News i fotoreporterom Emreom Oktayjem iz Hurriyeta, o njemu su nam govorili biranim riječima:
- Slaven je jedini strani trener u tri najjača turska kluba i njega ne poštuju samo navijači Beşiktaşa već i svih ostalih klubova. Tome je tako zato što je on prirodan, recimo nikad ne odbija "selfi" s navijačima, ne izbjegava komunikaciju s običnim ljudima. Očito je da Bilić ima karizmu koja se jako dobro uklapa u navijački ponos svih ljudi koji podržavaju Bešiktaš.
Ima 15 milijuna navijača
Pitali smo Babarosu i Emrea, što je Slavenova najveća kvaliteta, u trenerskom smislu.
- Osim što je dobar taktičar on je jako dobar u nečemu što je još važnije, a to je da je učinio da igrači vole jedni druge. Ostvario je trenerski psihološki ideal, a to je "svi za jednog, jedan za sve". Osim toga, igrači ga vole kao oca. Vidjeli ste, neki dan je dobio poljubac od svog igrača.
Pratili smo Slavenove reakcije za vrijeme presice. Najprije se iskreno ispričao što je zakasnio šest minuta na presicu, a potom se trudio gledati u oči onoga novinara koji mu je postavio pitanje.
- U četvrtak ćemo protiv Belgijaca imati 70.000 navijača iza nas i to će biti naša snaga, naša prednost.
S obzirom na to da Bešiktaš ima cijelu navijačku armiju, pitali smo ga nakon presice kakav je to osjećaj kada te prati (i obožava) takva masa.
- To djeluje zastrašujuće, no i vi znate da je to ipak nešto figurativno. Ta brojka nastala je tako da su oni podijelili tih 78 milijuna stanovnika na tri dijela. Tako su za Fener i Galatasaray rekli da imaju po 20-tak milijuna navijača, a da Bešiktaš Family ima 15 milijuna pri čemu su zaboravili Trabzon, Bursu i još par klubova za koje se navija.
Osjeća li Slaven taj vjetar u leđa?
- Rekao sam već da je ovo klub koji me puno podsjeća na Hajduk, samo što je ovdje sve puta 100. Mi ne osjećamo tih 15 milijuna, ali gdje god dođemo osjetimo podršku. Primjerice, ispraćaju iz kampa kada krećemo na put, ispraćaju nas i iz zračne luke, ali bi nas znali dočekati i u Ankari kada bismo tamo igrali domaću utakmicu.
A takvo što se događalo jer Bešiktaš upravo gradi novi stadion, pa je i prigodom domaćih utakmica morao na gostovanje.
Otkrio nam je Bilić kako se osjeća kada mu tako dobro ide i kada mu se svi klanjaju.
- Lijepo je to, o tome se naveliko priča, no nije baš da sam toliko popularan da ne mogu šetati gradom. Ovo je velika zemlja, topla, južnjačka i ljudi vole uspješne ljude i ako pokušavaš ostati normalan, ako si tako odgojen, onda te cijene i suparnici.
Nitko Beşiktaş na početku sezone nije očekivao na ovom mjestu na kojem je sada, a vodeći je u Turskoj ligi i ozbiljan kandidat za četvrtfinale Eurolige.
Želi prekinuti dominaciju
- Daleko smo dogurali, no moja momčad i ja ne zazivamo vraga jer ovdje vam se u 15 dana sve može promijeniti. Doduše, ne vjerujem da će se promijeniti mišljenje o meni kao čovjeku, a to je još važnije.
Naš taksist, koji nas je do kampa vozio 70 minuta, zaluđeni je navijač Fenera, no priznao nam je da se pribojava ishoda nedjeljnog derbija sa Bilićevim "orlovima".
- Turskim klubovima uvijek je apsolutni prioritet turska liga. Osim toga, Bešiktaš dugo nije bio prvak, jer su se godinama smjenjivali Fenerbahçe i Galatasaray, pa nam je domaća liga doista najvažnija, no to ne znači da ćemo protiv Bruggea izaći s drugom momčadi. Štoviše, mi želimo biti uspješni na oba razboja. Idealno bi bilo da nema ove europske utakmice prije derbija, ili da nakon Bruggea nije derbi jer smo i mi kao i Pariz i Chelsea par puta platili ceh igrajući u četvrtak u Europi. Doduše, ako nakon onih gostujućih 1:2 eliminiramo Brugge to će nas napuniti samopouzdanjem i snagom, a ako ne prođemo onda će to biti šok.
Živio je Slaven u najvećim svjetskim gradovima, najprije u Londonu, potom u Moskvi a sada je u Istanbulu.
- Reći da je negdje ljepše nego drugdje stvar je ukusa, no najbliži nama je ipak Istanbul. Po klimi, moru, ali i mentalitetu koji je jako sličan, bez obzira na drugačiju religiju. Nažalost, u svim takvim gradovima promet je veliki problem pa se trudiš kretati u jednom krugu. Ja stanujem blizu našeg nogometnog kampa, a to blizu vam je ovdje pola sata - kazao je Bilić i doslovce odjurio na trening.
>>Bilić uvjerljivom pobjedom preuzeo vrh turske lige, a sada ga čeka najveći izazov!
>>Slaven Bilić tijekom utakmice tražio poljubac od igrača, pogledajte što se dogodilo
Gospodin Bilić je pravi gospodin,psiholog,trener i čovjek. Imali smo ga jednom i nikad više ako je normalan. Mi bi sve preko noći a to u tom poslu ne ide tako treba vremena a mi ga nemdamo nikome! Sretno u budućemm radu jer ima normalnih ljudi na svijetu koji prepoznaju kvalitetu a mi mislimo da smo mi Hrvati izmislili nogomet,HNS šaka jada na čelu sa Mamićem i Šukerom