Petrinja i okolica ovih dana doživljavaju najteže dane nakon ratnih razaranja, ustvari možda i gore. Nije im lako, no ne predaju se. Isto su nam rekli i u tamošnjem nogometnom klubu Mladosti Petrinja, čije su prostorije i tribine također stradali za vrijeme potresa, doduše ne toliko kao mnoge građevine u tom pogođenom području.
– Uništen je krov iznad klupskih prostorija, a za tribinu još čekamo statičara. Ali, mnogi ljudi prošli su i gore. Ne sumnjam da ćemo sve s vremenom popraviti, pogotovo kad vidimo koliko nam je klubova već poslalo pomoć. Od hrvatskih klubova poput Jaruna, Opatije, Vrapča, Trešnjevke, Sloge iz Mravinaca, Jadrana iz Tučepa, Župe Dubrovačke i mnogih drugih. No, pomoć su poslali već i klubovi iz Njemačke, Slovenije...
Uspomene iz albuma NK Mladosti iz Petrinje
Jako nam puno znači što vidimo da u ovoj nesreći nismo sami. A ostali smo bez puno stvari, mnogi dresovi igrača iz mlađih kategorija ostali su zatrpani u ruševinama. Ali to ćemo lako riješiti, brojni klubovi već su poslali nove garniture dresova, lopte ili financijsku pomoć. Bila je već u klubu i delegacija Hrvatskog nogometnog saveza, i oni će pomoći. Ma glavno da smo svi živi, iako su nekim igračima oštećene kuće, a jednom igraču je sasvim srušena – opisao nam je situaciju u Mladosti iz Petrinje jedan od trenera u klubu Nikola Bartulić.
No, potom je optimistično dodao:
– Nekako ćemo se izvući i iz ovoga te nastaviti natjecanje u Trećoj HNL, kao i natjecanja u omladinskim kategorijama. Velik smo mi klub, igrali su tu veliki igrači i bili veliki treneri. Održat ćemo Mladost i u ovim teškim trenucima!
A u Mladosti iz Petrinje zaista su bila velika imena. Od domaćih dečki Marijana Vlaka i Marjana Mrmića, pa do Nikole Jurčevića, Damira Kalapača, Mladena Romića... A najveći nogometaš koji je ikada obukao dres petrinjske Mladosti legenda je slovenskog nogometa – Zlatko Zahovič! Dobili smo ga u njegovu Mariboru...
– Uh, baš su me jako potresle slike iz Petrinje. Nisam cijelu noć mogao spavati nakon tog velikog potresa. Toliko lijepih uspomena me veže za taj grad, toliko dobrih i pozitivnih ljudi sam ondje upoznao. Uvijek su svi pričali o nogometu, grad je živio za klub – rekao nam je Zahovič.
Kako ste uopće završili u Mladosti?
– U Petrinju sam došao 1989. kao igrač Partizana, koji me u Mladost poslao na posudbu. Prije toga nisam ni znao za taj klub, a na kraju mi je bilo predivno. Bila mi je to prva prava profesionalna sezona, zabio sam 12 golova, do kraja prvenstva borili smo se sa Zagrebom za prvo mjesto, ali nismo uspjeli. No, baš u Mladosti je krenuo moj uzlet, itekako mi je pomogla ta sezona – rekao je Zahovič.
A taj uzlet završio je tako što je postao najbolji slovenski igrač u povijesti. U karijeri igrao je za Benficu i Porto, a još je nosio i dres Partizana, Olympiacosa, Valencije...
“Svojim” Petrinjcima Zlatko Zahovič je preko Večernjeg lista želio poručiti:
– Držite se, dobri ljudi, znam da ste jaki, i nakon ratnih užasa vratili ste se još nasmijaniji i pozitivniji, nadići ćete i ovu nesreću!
Mrmić dobio ocjenu deset!
Slike razrušene Banovine pogodile su i Marjana Mrmića, legendu petrinjske Mladosti, koji je za zelene nastupao od 1983. do 1988. godine.
– Teško mi je bilo gledati prizore iz Petrinje, razoreni centar grada, dramatično spašavanje ljudi ispod ruševina. Kuća suprugine obitelji je na kilometar-dva udaljena od središta grada i nije pretrpjela znatnija oštećenja. Ponešto je u kući razbijeno, stradao je dimnjak, ali kuća je u uporabljivom stanju. Šogor i šogorica su u strahu, noć su proveli u automobilu, a punica Marija Tomičić istoga je dana došla k nama u Varaždin i tu će ostati neko vrijeme dok se situacija u Petrinji ne smiri – rekao je Mrmić, pa se prebacio na nogometne teme, na sjećanja iz Mladosti.
– Kao klinac branio sam za Željezničar iz svoje Sunje, no kada sam postao već neka klasa, 1983. godine, kada sam imao 18, prešao sam u Mladost. Tada je krenuo i jak uzlet kluba, kao cilj postavio se ulazak u 2. ligu. To smo uspjeli u sezoni 1985./86., kada smo prvo u kvalifikacijama pobijedili Orijent, potom u dvije utakmice izbacili i BS iz Slavonskog Broda, a onda nas je u finalu čekao moćni Zagreb, koji je bio veliki favorit, jer u momčadi je imao Jurčevića, Kalapača, Petravića...
U prvoj utakmici u Petrinji slavili smo 1:0 golom Tihomira Bobinca, a onda u uzvratu uspjeli sačuvati 0:0 i plasirati se u Drugu jugoslavensku ligu. Uh, kakva je to fešta bila u Petrinji! U Kranjčevićevoj je bilo 5000 naših navijača, a po povratku nas je u centru Petrinje dočekalo 10.000 ljudi! Slavili smo do jutra, to je bilo čudesno. A meni je ta uzvratna utakmica ostala u pamćenju i po tome što sam u Sportskim novostima dobio desetku! Onda vam je jasno kako sam branio tih 90 minuta – prisjetio se Mrmić, koji je jedan od dvojice igrača iz te generacije Mladosti koji je poslije nastupao za hrvatsku reprezentaciju.
Drugi je Mladen Romić, legendarni igrač Rijeke koji je upisao tri utakmice za hrvatsku reprezentaciju. A u posljednjoj Mrmićevoj sezoni u Mladosti (1987./88.) suigrač mu je pak bio Nikola Jurčević.
Sezonu nakon odlaska Jurčevića i Mrmića, petrinjska je Mladost u Kupu Maršala Tita igrala protiv Zvezde, a od momčadi koja će samo dvije godine kasnije osvojiti europski naslov izgubila je tek nakon produžetaka!
A sezone 1989./89, one iste u kojoj je igrao i Zahovič, u Petrinji je bio i Damir Kalapač, Zadranin koji je upisao jedan nastup za hrvatsku reprezentaciju, a u karijeri je igrao i za München 1860. Eto, toliko je jaka tih osamdesetih bila Mladost, za koje je pak sedamdesetih nastupala još jedna nogometna legenda – domaći dečko iz Petrinje Marijan Vlak.
Kuže morao otići zbog politike
U Mladosti su igrali mnogi poznati nogometaši, ali u njoj su zanat učili i vrhunski treneri. Tako je zelene iz Petrinje vodio i Fahrudin Faćo Mustedanagić, Milan Đuričić, čak i Josip Kuže. Doduše, kratko, svega šest kola, a razlog rastanka nije bio nogometni već – politički! Klub je, kao i sve u Jugoslaviji, kontrolirala partija. Njezinim se predstavnicima nije svidjela Kužeova epizoda u Australiji. Naime, Kuže je u Petrinju stigao 1984., nakon što je s Croatijom iz Sydneya osvojio dva naslova prvaka.
– Nikome nije bilo jasno zašto se vraćam iz Australije, jer smo bili prvaci, imao sam status, prekrasnu plaću… Vraćam se kao potpuni anonimac, nitko ne zna za mene kao trenera. Ipak je to daleko i nitko previše ne obraća pažnju… Odlazim u Mladost. I taman kad je dobro krenulo, bili smo prvi, nakon šest kola morao sam otići!?
Taj podatak zna samo manji broj ljudi. Naime,tada se u Jugoslaviji dogodio “slučaj Rožić”, pa je i mene netko spomenuo da sam bio u Croatiji… Moram reći da su u Petrinji bili korektni prema meni, no stvorila se takva situacija da smo ocijenili kako je bolje da odem. I otišao sam – prepričao je jednom svoju “epizodu” u Petrinji Kuže.
U Petrinji koja je dala mnoge nogometne velikane, ali koja će ih sigurno još i dati. Klupske prostorije lako će se obnoviti, a nogometni talent i volja uvijek će ostati.
Nije slavan a nije ni Slovenac!!!