Nakon niza loših rezultata 1997., 1998. i 1999. godine rukometaši Hrvatske optimistično su dočekali Europsko prvenstvo 2000. godine. Naime, Hrvatska je 2000. godine bila domaćin Europskom prvenstvu, posljednjem s 12 reprezentacija. Nakon Velimira Kljaića na mjesto izbornika vratio se Zdravko Zovko, koji je za ovo prvenstvo odlučio pozvati starije igrače poput Saračevića, Smajlagića, Bašića, Perkovca.
A htjeli smo samo u Sydney...
– Glavni cilj je plasman na Olimpijske igre u Sydney – govorio je Zovko uoči EP-a.
Odmah na startu izgubili smo od Španjolaca (22:27). Kasnije pobjede nad Njemačkom, Ukrajinom i Norveškom dovele su nas do ključne utakmice s Francuzima za prolazak u polufinale. Trebala nam je pobjeda od šest pogodaka razlike što se, naravno, nije dogodilo. Odigrali smo neodlučeno, ispali iz polufinala, ali ostala je utakmica za peto mjesto i plasman na OI. Igralo se u krcatoj Ledenoj dvorani, a suparnik nam je bila Slovenija koju je predvodio Iztok Puc, koji je nakon Atlante odlučio igrati za rodnu Sloveniju.
Slovenija se pokazala kao čvrst suparnik i na kraju pobijedila s 25:24. Ledena je utihnula.
– Nismo uspjeli rasteretiti momčad bremena rezultata. Nakon Atlante počeli smo razmišljati da je kraj svijeta, izgubili smo samopouzdanje i kontinuitet rezultata, ali i rejting u rukometnom svijetu. Za mene i igrače nema opravdanja za ovo što smo napravili – rekao je nakon poraza Zdravko Zovko.
Željko Kavran, tadašnji predsjednik HRS-a, svoj je mandat ponudio Skupštini na raspolaganje, a Zoran Gobac, koordinator za muški rukomet, ponudio je zanimljivo rješenje za traženje krivca: – Apsolutni je “krivac” Patrik Ćavar. S njim bismo bili prvaci Europe, ovako smo šesti. Jednostavno, nismo imali lidera na terenu, igrača koji će preuzeti odgovornost – istaknuo je Gobac.
Na kraju je Kavran ostao predsjednik saveza, a na klupu je umjesto Zdravka Zovka sjeo iskusni Josip Milković. No, stvari ne da su bile bolje, nego su bile gore. Na EP-u u Švedskoj 2002. godine bili smo zadnji u skupini, sa sva tri poraza. Nismo ni došli, a već smo morali ići doma. Atmosfera među igračima nije bila dobra. Došlo je do svađa između starijih i mlađih igrača, govorilo se da je bilo i fizičkih obračuna na treningu. Epilog svega bila je nova smjena izbornika. I kad su svi očekivali da će na klupu sjesti neko novo jako trenersko ime, Zoran Gobac sve je iznenadio.
Tko je taj Červar?
– Novi je izbornik Lino Červar – rekao je Gobac i svi su ostali u čudu.
No, Červar je od zadnje reprezentacije na EP-u došao do naslova svjetskog prvaka u Portugalu 2003. godine. Na EP-u u Sloveniji 2004. godine došli smo po ovu medalju.
I sve je bilo dobro do polufinala i susreta s domaćinom. Aleš Pajovič prstom u oko ozlijedio je Metličića i hrvatska se igra raspala. Bez Pere i ozlijeđenog Ivana nismo mogli ni do bronce...
Ovaj Damirov uradak prava je antipropaganda za nastupjuće otvorenje EP u Splitu! Naslov je pravo 'remek djelo'! Fuj!