Škarice su vrsta udarca koja zahtijeva okretnost, koncentraciju i vrhunsku koordinaciju oka i pokreta. Golovi postignuti udarcem preko glave u skoku unatrag vrlo su rijetki i dugo se pamte. Velemajstorskim pogotkom škaricama na Rujevici El Arabi Hillel Soudani nije samo spasio zanimljivost prvenstva, nego je i podsjetio na stare Dinamove legende Dražana Jerkovića i Snješka Cerina.
Datiraju iz Perua
Većina nogometnih povjesničara pripisuje izum škarica Ramónu Unzagi, Čileancu rođenom u Španjolskoj, koji je prvi puta izveo taj potez u siječnju 1914. braneći boje Estrelle del Mar. Zanimljivo je međutim da je tom prilikom upotrijebio škarice u obrani radi otklanjanja opasnosti pred svojim golom. Međunarodna je javnost svjedočila Unzaginim škaricama na Južnoameričkom prvenstvu 1920. u Argentini. Tom su prilikom tamošnje novine njemu u čast nazvale taj potez “chilena” (čileanka), kako se u većini hispanogovornih zemalja zove i danas. Europljanima je taj potez predstavio drugi Čileanac, David Arellano, osnivač i kapetan velikog Colo-Cola, tijekom turneje svog kluba po Španjolskoj 1927. Nevjerojatno, Arellano je pao kao žrtva svojeg akrobatskog talenta. Na utakmici protiv Valladolida 2. svibnja 1927., izvodeći još jedne škarice, u zraku je naletio na domaćeg braniča, udario se svom snagom koljenom u želudac i nanio si smrtonosne ozljede! Preminuo je sutradan u mjesnoj bolnici, a njemu u čast na vrhu grba Colo-Cola nalazi se crna traka.
Zahvaljujući Arellanu izraz chilena ušao je u upotrebu i u Španjolskoj.
Sjeverni susjedi Čilea, Peruanci, kunu se da su oni izumitelji škarica pa ih, logično, ne zovu chilena nego chalaca, doslovno “porijeklom iz Callaa”.
Po peruanskim sportskim kroničarima, škarice su krajem 19. vijeka izvodili mladi nogometaši u lučkom gradu Callau. Ipak, prva upotreba škarica na službenoj utakmici u Peruu datira iz 1924., kad je taj potez izveo Alejandro Villanueva u državnom prvenstvu. Tako Čileanci tuku Peruance za punih deset godina što se tiče najranijih zabilježenih škarica na utakmici; ekshibicije na plaži se ne računaju.
Od hrvatskih nogometaša najslavniji je izvođač škarica bio Dražan Jerković, legendarni “plavi 9” između 1954. i 1965. Prvi hrvatski izbornik, s Jugoslavijom srebrni na EP-u 1960. i četvrti na svijetu 1962., bio je među vodećim centarforima svojeg doba, a udarac u skoku preko glave bio mu je specijalitet.
– Svjedoci pričaju da bi cijeli stadion zagrmio od oduševljenja kada bi navijači vidjeli da se Jerković sprema na škarice.
Jerkovićevi pogoci škaricama bili su najatraktivniji golovi tog nogometnog razdoblja, napisao je Andrija Kačić Karlin u jednoj kolumni.
Dvadesetak godina poslije Jerkovića, niz je efektnih golova škaricama potpisao njegov nasljednik u plavom Snješko Cerin.
Koristio ih i Crouch
Dva je takva gola za Dinamo zabio u proljeće 1977. Prvo je zapaprio Crvenoj zvezdi na Marakani (1:1) i par tjedana kasnije Hajduku na Maksimiru (2:1). Četrdeset godina kasnije, ukazao se Soudani.
Svijet pamti dvadesetak “gurua škarica”, među kojima prednjače Brazilac Pelé, Meksikanci Hugo Sánchez i Manuel Negrete, Peruanac Juan Carlos Oblitas i Nijemac Klaus Fischer. Pelé je izvodio savršene škarice, kao sto je demonstrirao u filmu Bijeg u pobjedu sa Sylvesterom Stalloneom i Michaelom Caineom. Ipak, još su mnogi igrači kojima to nije specijalitet postigli pogotke u akrobaciji okrenuti leđima prema golu – poput Španjolca Gutija, Engleza Rooneya i Croucha, Velšanina Hughesa, Francuza Bolija, balkanskog Šveđanina Ibrahimovića, dinamovca Hodžića...
Niste tu uvrstili i Armina Hodžića, koji je postigao također efektni gol škaricama protiv Intera iz Zaprešića!