S tribina umaškog stadiona pljeskao je i legendarni Fred Perry. Vratili smo se u daleku povijest, bila je to 1990. godina, ali i jedini hrvatski finale dosad. Turnir počinje danas, tenisači "španaju" rekete, a Hrvati se bruse na finale, već je i vrijeme da jedan od njih naslijedi Prpu.
– U finalu u Umagu želim igrati protiv Ivana Dodiga – viče Marin Čilić.
Međutim... Realnost je potpuno drugačija. Forma naših je, u najmanju ruku, nezavidna. Marin Čilić ispao je u prvom kolu Wimbledona i Roland Garrosa. Ivan Dodig izbačen je u prvom kolu Wimbledona i Hamburga. Antonio Veić uglavnom igra u kvalifikacijama turnira.
Naš je skriveni adut Ivan Ljubičić. Mnogi će isticati i Marina Čilića, no Ljubo ga je već "tukao" ove godine u Wimbledonu, a nakon što se vratio s Otoka, naš se najbolje rangirani tenisač odmarao ploveći Jadranom, da bi posljednja dva tjedna marljivo trenirao u Rijeci isključivo za nastup u Istri.
– Igrao sam tu već dvanaest puta, vrijeme mi je da odem do kraja! – kaže Ljubo, koji ima najveće šanse. Ali tek od naših. Dolaze jaki zemljaši, J. C. Ferrero, Potito Starace, J. I. Chela... Dapače, Ferrero je u odličnoj formi, prošli je vikend osvojio Stuttgart, a u Umagu brani naslov. Prpić zasad može mirno spavati.
Nisam u zivotu procito nista gluplje.