U posljednjih godinu dana u Hrvatskoj je uvjerljivo najviše emocija izazivao sport. Krenulo je od ljetošnje nogometne euforije Dalića i njegovih srebrnih nogometaša, nastavilo se osvajanjem teniskog Davisova kupa, a potom i Dinamovim europroljećem. A u međuvremenu je Hrvatska dobila i najboljeg nogometaša svijeta Luku Modrića. Opravdali smo u posljednjih sedam-osam mjeseci tezu da smo sportska sila, kako si mi Hrvati često volimo tepati. S pravom, jer uspjesima naših sportaša čudi se cijeli svijet, pogotovo kada shvate u kakvim uvjetima većina naših sportaša sazrijeva.
Nažalost, velebni uspjesi nogometaša i tenisača samo su maska jer stanje hrvatskog sporta daleko je od dobrog. A nažalost, kontinuirano ide prema gorem. Mnogi naši klubovi jedva spajaju kraj s krajem jer novca privatnih poduzeća više nema, a pomoć države sve je tanja. Nisu to samo opći dojam i pusta naklapanja klupskih čelnika, već jasne, egzaktne brojke. A prema tim podacima Hrvatska za sport izdvaja najmanje od svih država članica EU. Hrvatska za namjene sporta i rekreacije troši mizernih 0,07 posto BDP-a, manje čak i od Malte koja ulaže 0,09 posto. Rekorderi po pitanju ulaganja u sport i rekreaciju su Mađari s 1,12% BDP-a, odnosno otprilike 17 puta više od Hrvatske. I zato, dragi političari, kada se drugi put budete ponosili uspjesima sportaša, kada budete sumanuto lovili zajedničke fotografije nakon njihovih najvećih uspjeha, razmislite o ovim brojkama.
Svjetski doprvaci nemaju nacionalni stadion, svjetski teniski prvaci imaju Nacionalni teniski centar koji je pod ključem jer prokišnjava, no to su najmanji problemi našeg sporta. Veći je što nam se zbog nedostatka novca urušava cijeli sportski sustav, pogotovo u kolektivnim sportovima. A za to je dobrim dijelom kriva i država jer firmama koje žele ulagati u sport ne daje porezne olakšice, kako je to praksa u gotovo svim europskim državama. Nekadašnji europski prvaci poput Cibone, KK Splita, OK Mladost su na koljenima, a taj trend nastavit će se ne pokrenemo li naš najveći ponos, sport. Nadamo se da će Nacionalni program sporta i novi Zakon o sportu promijeniti stvari nabolje. Prije nego što postane prekasno.
>>Plenković: Ne možemo dekretom odrediti minimalnu plaću na 1000 eura
zalosno da mlada osoba poput Karla promovira komunizam valjda nesvjesno Karllo mi ne zivimo u komunizmu vec 30 godina da bi nekoga spasavali ...