Zamislite da nešto iščekujete gotovo 23 godine. Zvuči gotovo nestvarno jer, koliko toga dogodi se u tih osam tisuća dana. Na takvo dugotrajno čekanje u Velikoj Gorici osuđeni su ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu jer njihov klub od sezone 1993./1994. neuspješno se pokušava vratiti u prvoligaško društvo. A čini se kako je ove jeseni ponovno probuđena nada da će se taj san ostvariti i da će dani iščekivanja ostati iza vjernih “šljakera”.
Nedosanjana Prva HNL
Doduše, u tom dugom razdoblju velikogorička publika povremeno je gledala prvoligaški nogomet, i to kad se Hrvatskom dragovoljcu gradio stadion u Sigetu ili pak kad se HNK Gorica u kupu susretala s nekom od momčadi iz elitnog društva. Gostovala je tu nerijetko i mlada hrvatska reprezentacija, no nije to bilo “to”. Bile su to tek mrvice za one željne pravog nogometnog zanosa...
I teško je stoga opisati silno razočaranje koje je vladalo među navijačima ponosa Turopolja i Gorice kada joj je 2011. godine, nakon osvojenog naslova prvaka Druge HNL, uskraćen nastup u ligi s Dinamom, Hajdukom, Rijekom... i to zbog “neispunjenih uvjeta” za dobivanje licencije. Iako na velikogoričkom stadionu nisu postojali reflektori, a nema ih još ni danas, čini se kako je HNS tada samo tražio razlog da zaustavi Goricu i pogoduje nekim drugim momčadima koje su trebale napustiti Prvu HNL.
Predvođeni predsjednikom Nenadom Črnkom, “šljakeri” su blizu Prve lige bili i 2015., no nakon jesenskog naslova posustali su na proljeće i prokockali priliku. Dočekali su je ponovno ove sezone i s trećeg će mjesta ovog proljeća krenuti u veliku bitku...
– Smatram da je Gorica svakako sazrela za izazov igranja u društvu najboljih u Hrvatskoj. Klub je financijski stabilan, a ako stavimo na stranu reflektore koji još nedostaju, gledajući stadion i ostalu infrastrukturu, imamo 30 posto bolje uvjete od prvoligaškog prosjeka. No, ono za što se moramo izboriti kako bismo mogli nastupati u Prvoj HNL jest licencija HNS-a. Svi mi u klubu moramo se pobrinuti da ispunimo sportske uvjete za ispunjenje cilja, ali dio tereta trebao bi podnijeti i Grad Velika Gorica s obzirom na to da je stadion u njegovu vlasništvu. Potrebno je uz reflektore postaviti dodatne stolce i brojače ulaznica. Pitanje je hoće li gradski vlastodršci uz ostale projekte pronaći vremena za realizaciju ovog, ali mi smo u svakom slučaju spremni dio financirati sami. Smatram da se novac uvijek može pronaći, ako ne drukčije onda barem kreditno. Što i jest naš prijedlog. Kredit bi se mogao podići na pet godina s time da bismo mi otplaćivali prve dvije godine, Grad druge dvije, a za posljednju bismo se dogovorili. Možemo i pola-pola. Iznos koji nam je potreban, a koji spominjemo još od 2010. godine, jest sedam milijuna kuna, plus PDV. No, kada bismo se odlučili na međunarodni natječaj, mogli bismo proći i jeftinije pa bi bila riječ o pet milijuna kuna – kaže predsjednik Črnko za tjednik Max i dodaje:
– Kada govorimo o suradnji s Gradom, važno je napomenuti da je svim ostalim klubovima izvan nogometa omogućeno natjecanje u najvišem stupnju natjecanja pa bi bio red da se i nama pomogne. Ipak je nogomet prvi i izvorni sport u Velikoj Gorici i Turopolju. A ako nogomet ne zaslužuje takav tretman, neka onda netko to i javno kaže. Isto tako, ako Gradu nije u interesu da se ovdje igra prvoligaški nogomet, mi kad dobijemo licenciju možemo otići drugdje igrati domaće utakmice. Uostalom, dobili smo rješenje za igranje domaćih utakmica u Sigetu u slučaju da naš stadion ne bude adaptiran. Smatramo da smo u sedam godina stvorili nešto čime se grad može ponositi, a o tome svjedoči i dobiveno domaćinstvo utakmica U-17 europskog prvenstva. Mi nismo klub koji uzima gradski novac, već donosimo prihod u proračun, a za svojih četiri milijuna kuna izgradili smo i pomoćna igrališta te preuredili klupske prostorije.
Otkrio je i da bi Gorica bez teškoća mogla sudjelovati u Prvoj HNL.
– Plasman u Prvu HNL iznimno nam je privlačan i s financijske strane jer bi nam sljedeće sezone kao prvoligašu na dispoziciji bilo oko 4,5 milijuna kuna koje će klubovi dobiti zahvaljujući Dinamovu nastupu u Ligi prvaka te prihodima od televizijskih prava. Dakle, uz taj novac i onaj s kojim još raspolažemo, a s obzirom na to da nismo ni u kakvim dugovima, imali bismo na dispoziciji oko osam milijuna kuna i to bi nam bilo dostatno za sezonu u Prvoj HNL bez ikakve pomoći Grada. Uz to, bili bismo spremni godišnje izdvajati dodatnih milijun kuna na kredit za rasvjetu. Morate znati kako tih naših osam milijuna nisu jednaki kao recimo oni drugih prvoligaša koji su u dugovima i zbog toga ih ne mogu utrošiti na razvoj. Golema je razlika između kluba koji redovito podmiruje obveze i onog koji ne izvršava obećano, a mi se možemo pohvaliti i time što je naš trener Damir Milinović bolje plaćen od recimo trenera prvoligaša Intera iz Zaprešića. Imali bismo mogućnost dovođenja barem sedmorice igrača i stoga ne sumnjam da bismo tim sredstvima izborili ostanak u prvoligaškom društvu.
Črnko je dodao da se Gorica u 60-postotnom iznosu financira od vlastitih sredstava i sponzora, dok 40 posto pridonose sredstva iz Zajednice športskih udruga Grada Velike Gorice. Riječ je o 1,6 milijuna kuna od čega je 1,1 milijun namijenjen za rad s mladima dok se 500 tisuća utroši na seniorsku momčad. Ujedno ne prihvaća tvrdnje da Velika Gorica u gospodarskom smislu nije dovoljno snažan grad da podnese prvoligaša.
– Grad nije dovoljno snažan ni da podnese drugoligaša, no mi ipak imamo izvore prihoda koji nam donose stabilnost. Mnogo je tu faktora. Primjerice, znatan novac donose nam naknade za razvoj naših bivših igrača poput Ante Budimira, Igora Karla Majića... zatim sponzori koji se oglašavaju na stadionu te na našem dresu. Vjerujemo da bismo ulaskom u Prvu ligu dobili još pokojeg snažnog sponzora, ali s velikom sigurnošću mogu kazati da on neće biti iz Gorice jer ni sadašnji nisu otamo – kaže Črnko, a Kristijan Japec, član Izvršnog odbora Gorice, pridodaje:
– Naš je najveći problem u tome što je NK Gorica svugdje brend osim u Velikoj Gorici. Svugdje smo cijenjeni i priznati osim kod kuće. Primjerice imamo najveći broj mladih selekcija u Hrvatskoj, a ove sezone u seniorskoj smo momčadi profilirali čak devet igrača iz naše škole. Pa to nije uspjelo ni Dinamovoj drugoj momčadi!
Japec dodaje kako u Gorici postoji i problem struke.
- Voljeli bismo stipendirati mlade i mi doslovno moramo moliti ljude da ih školujemo za trenere. Ljudi iz Zagreba će doći 'pješke' u klub, platit će si troškove i volontirati, a treneri koji su tu iz Gorice jednostavno nisu dorasli klubu ili odmah iskoriste priliku pa odu na razinu više, na primjer u Dinamo.
Nadovezao se Črnko dodavši kako previše ljudi, što nogometaša što trenera odlazi iz velikogoričkog nogometa dok u suprotnom smjeru nije takav priljev.
- Mnogo je primjera, krenuvši od Marcela Brozovića koji se nije uspio pronaći u našem podneblju te je prešao u Hrvatski dragovoljac pa zatim Jozo Šimunović, Ante Budimir, Jan Doležal, Igor Karlo Majić kojem smo nudili stipendijski ugovor sa 14 godina, no on je odabrao Dinamo. I nije čudno kada igrači i treneri prelaze u Dinamo, ali kada se odlučuju na neke 'manje' zagrebačke klubove, e onda to već jest problem. Jer mi smo ti koji nerijetko školujemo te trenere, fizioterapeute... i onda nam se to ne vraća na adekvatan način.
Čelnik trećeplasirane momčadi Druge HNL naglašava kako nije zadovoljan pozicijom na ljestvici nakon prvog dijela prvenstva.
- Naš cilj je izboriti mjesto koje vodi u Prvu HNL i stoga nisam zadovoljan osvojenom trećom pozicijom. Trebali smo na kontu imati barem šest bodova više. Posebno žalim za prosutim bodovima u susretima s izravnim konkurentom Solinom (Rudeš prvi 36 bodova, Solin drugi 33, a Gorica treća 31 bod, nap.a.) gdje smo u gostima bili superiorniji, od 65. minute imali i igrača više, poveli, a onda u samoj završnici primili dva pogotka (1:2). A bilo je još takvih utakmica, kiksali smo i u posljednja dva kola. Ponovno protiv Solina (0:0) i kod Hrvatskog dragovoljca (1:1). Očekivali smo da ćemo se uspeti koju stepenicu više, ali to je sport. Također, vodeći Rudeš ima odličnu momčad, no vjerujemo kako ga možemo dostići i prestići. Mi na proljeće želimo sve pobijediti i osvojiti prvo mjesto. Ako pak ne bude tako i druga pozicija donosi nam kvalifikacije za Prvu HNL.
Matošević veliko pojačanje
Do početka proljetnog dijela prvenstva ostalo je još malo vremena, 3. ožujka Gorica će ugostiti Šibenik, stoga su pripreme u punom jeku, a vodstvo kluba nastojalo je osnažiti momčad. Stigli su Marin Matoš (Žalgiris), Šime Žužul (Imotski), Mario Rašić (Neftochimik Burgas), Eduard Husinec (Lučko) te Lovro Jurić (Dinamo II).
– Veliko pojačanje trebao bi nam biti i oporavljeni Dinko Matošević. Zbog ozljeda imali smo teškoća sa stoperima pa smo zato i doveli Husineca. Napustili su nas veznjaci Igor Postonjski (Inter) i Mario Marina (Široki Brijeg), no vjerujem da će ih iskusni Matoš i Žužul zamijeniti na najbolji način – kaže Črnko i dodaje da se pregovaralo i s bivšim igračem Slaven Belupa, ali i Gorice, Nikolom Rakom, a blizu dolasku bio je i član američke U-23 reprezentacije Alfred Koroma, no ozlijedio se baš prije polaska za Hrvatsku.
Črnko je najvećim problemom momčadi označio slabu realizaciju. Istaknuo je da je Gorica nakon Ante Budimira pravog strijelca imala tek u Tomislavu Kišu.
– Kad bi on stupio na igralište, zabio bi “iz jedne šanse tri gola”. Mislim da takvog više nećemo imati, on je jednostavno imao “nos” za pogodak. Ali vjerujem da ćemo popraviti napadački dio igre. Recimo, naš napadač Ivan Prskalo (21 godina, pet golova), koji je bio član Dinama, Hajduka, Cibalije i Sesveta, kazao je da su mu ovo tek prve prave pripreme. Vjerujem da će i on uhvatiti pravu formu, Matoš je mnogo ofenzivniji od Marine, a i Serdarušić će imati sada više prilika za ofenzivne akcije. Rašić je tek stigao, ali bio je jedan od najboljih strijelaca Hrvatskog dragovoljca kad je svojedobno izborio nastup u Prvoj HNL. Uvjeren sam da će netko od njih, uz one koji su otprije u momčadi, napadački proraditi.
Vrijedna sportska kuhinja
Osam je godina na čelu Gorice, evo što Črnko ističe kao pozitivno, a u čemu se moglo napraviti više...
– Željeli smo dati priliku svakom djetetu na velikogoričkom području da se bavi nogometom i vjerujem da smo u tome uspjeli jer igrača koji su ponikli kod nas ima gotovo u svim ligama. Klub smo u potpunosti unaprijedili u mnogim segmentima, na dva pomoćna igrališta postavljena je umjetna trava, preuređene su klupske prostorije i svlačionice, napravili smo i jednu od najmodernijih kuhinja pa će igrači svoju prehranu moći temeljiti na sportskoj i u to je uloženo oko 50 tisuća kuna. A razočaranja su stigla možda s nekim rezultatima. Ambicija nam je i da nam mlađe momčadi igraju u najvišim rangovima natjecanja. Možda smo to mogli i ranije postići, ali suočili bismo se s iznimno visokim troškovima koji bi godišnje iznosili oko 500 tisuća kuna – zaključio je Črnko uvjeren da će Gorica od iduće sezone biti među elitom.
Za kraj upitali smo predsjednika Gorice gdje kroz dvije, tri godine vidi sebe, a gdje klub.
- Polet sam vodio od 1999. godine i iz sedme lige uvijek smo išli korak naprijed. Tako je bilo i u Gorici od 2009. godine. Dugo smo već u Drugoj ligi i ako ne napravimo iskorak naravno da može doći do nestanka motiva. Ali u svakom slučaju kroz dvije, tri godine više se ne vidim u nogometu. Posebno ako će gradske vlasti poručiti da ne žele sudjelovati u stvaranju uvjeta za igranje u višem rangu. Imam previše poslovnih obaveza, a u nogometu sam se profilirao. Svojevremno sam želio postati predsjednik Nogometnog saveza zagrebačke županije i tada sam vidio da zapravo nisu važne ambicije nego neke druge stvari. Stoga nemam više ambicija niti u HNS-u niti u nogometu. Vodim dva poduzeća i stoga nemam potrebu egzistencijalna pitanja rješavati kroz nogomet u kojem se zapravo previše trošim. Kad je riječ o Gorici preostala je još pretvorba kluba koja će se prije ili kasnije dogoditi - zaključio je predsjednik Gorice.
Za više sporta posjetite Facebook stranicu tjednika Max!
