Na isteku, produljenog, prvog tjedna Olimpijskih igara u Tokiju, Hrvatska se okitila i sedmom medaljom, što je Lijepu Našu utvrdilo na 15. mjestu u poretku zemalja.
A najnovije hrvatsko odličje osvojio je jedriličar Tonči Stipanović u klasi laser, u jedriličarskom samcu, pa je to druga kolajna koju su naši sportaši osvojili na vodi, u samcu. Prvu je, i to broncu, osvojio veslač Damir Martin, i to nakon spektakularnog finiša.
A upravo je i Tonči svoje odličje izborio u finišu vrlo uzbudljiva finalnog plova u kojem se nadmetalo samo deset najboljih samaca iz prethodnih 10 utrka od 44 koja su predstavljala najveću flotu na ovim Igrama.
Vratilo mu se za peh iz Rija
U prvom plovu Tonči je bio 15., pa onda šesti, treći pa 22. te 13. U drugoj polovici regate, Stipanović je bio puno bolji (četvrti, peti, jedanesti, sedmi i deseti) pa je “medal race” dočekao na trećem mjestu sa zaostatkom od samo tri boda za Norvežaninom Tomasgaardom ali i sa samo dva boda prednosti ispred Kontidesa.
A spomenuti Cipranin je zapravo Tončijev jedriličarski “brat”, dvostruki svjetski prvak koji veliki dio vremena provodi na pripremama u Splitu i s kojim Stipanović dijeli i trenera Jozu Jakelića.
Kada je, u kamere Hrvatske televizije, najavljivao finalnu utrku, Stipanović je gutao knedle na pitanje o tome kako će mu biti jedriti za medalju protiv ponajboljeg prijatelja. A iz te situacije moglo je proizaći i to da obojica završe na postolju, što se nije dogodilo, a to je davnašnja njihova i želja njihova trenera. Da obojicu jednom vidi istovremeno na nekom medaljaškom postolju.
– Baš smo se tome nadali. Naporno smo obojica radila da tako i bude, no nije se ostvarilo i stvarno mi je žao – kazao je Tonči.
I prije devet godina, na OI u Londonu, za takvo što malo je nedostajalo. No, tada je uspješniji bio Kontides, koji je bio drugi, a kao takav i prvi osvajač olimpijske medalje za svoj Cipar. Nažalost, Tonči je završio na najnezahvalnijem četvrtom mjestu.
Tada je Splićanin u finalni plov ušao kao četvrti, sa samo jednim bodom zaostatka za Šveđaninom Mygrenom, no kako je u utrci zaradio kazneni okret (oko bove), na koncu je i završio četvrti.
Ovaj put je ishod bio obrnut. Tonči je drugi, a Pavlos četvrti, za nekoliko metara pobjegla mu je bronca, pa će obojica morati pričekati neko drugo veliko natjecanje da im se želja i ostvari. A u razdoblju između Tokija i sljedećih Igara u Parizu bit će tri svjetska prvenstva i isto toliko europskih pa će imati priliku.
Peh se Tončiju, još veći, dogodio i u Riju kada je u završni plov ušao kao prvoplasirani i veliki favorit za zlato. No, u predstartnoj proceduri dotaknuo je rivala i opet dobio kazneni okret te je tako izgubio već, gotovo osvojeno zlato.
Tonči je tada sa svojih 30 godina kazao da će u Tokiju ići po zlato. Tada je to mogao reći, no može li sada, s 35 godina, reći da će ići po zlato u Parizu 2024.
– Bit će teško. Svake godine ću biti sve stariji pa ću u ove sljedeće tri godine morati malo više misliti kako sačuvati tijelo, kako unaprijediti metode rehabilitacije da bih te tri godine mogao i izdržati.
Čudesni Brazilac Scheidt
A baš na temu dugovječnosti, na primjeru 48-godišnjeg Brazilca Roberta Scheidta, Tonči je govorio na presici medaljaša. Naime, riječ je o još uvijek aktivnom Brazilcu koji u karijeri ima 12 naslova svjetskog prvaka (devet u laseru), pet olimpijskih medalja (dva zlata u laseru) i tako redom...
– Biti na istoj vodi s njim je nešto posebno. Zamislite, on je i s 48 godina ovdje bio blizu medalje. On je Bog za sve nas jedriličare i zašto sam sretan što sam imao priliku natjecati se s njim.
Inače, ovaj put nije bilo onakve drame kao u Riju kada je itekako ima za čim žaliti. Ovaj put se Tonči imao čemu veseliti. U vrlo napetoj završnici osvojio je srebro, najviše moguće što se u finalnoj utrci moglo postići jer je Australac Wearn zlato osigurao dvije utrke prije kraja. Usput budi rečeno, bilo je to treće uzastopno australsko olimpijsko zlato u ovoj klasi.
Inače, u finalnoj je utrci Stipanović stigao četvrti, no najvažnije je bilo da je barem dva mjesta ispred Norvežanina Tomasgaarda i da je, barem jedno mjesto, ispred prijatelja Kontidesa. I u tome je i uspio zahvaljujući maestralnoj završnici.
– Tijekom te završne utrke, kada nisam bio u dobroj situaciji, vrtjele su mi se svakojake slike. No, rekao sam si: “Nemoj se sada predati, bori se pa ćemo na kraju vidjeti hoće li to biti za suze radosnice ili one tugaljive.” I uspio sam osvojiti medalju zbog koje sam stvarno sretan.
Vidjelo se to i po njegovoj reakcija nakon što je prošao ciljnu ravninu.
– Kada sam ušao u cilj, nisam znao gdje sam. Glava je pucala od veselja, a puls je bio vrlo visok.
Tonči je tako postao prvi hrvatski jedriličar koji je osvojio dvije olimpijske medalje. No, kaže da mu nije toliko važna povijesnost njegova dometa koliko ovo:
– To što sam ja postao prvi s dvije olimpijske medalje manje je bitno. Puno je važnije da ova medalja potakne djecu da počnu jedriti.
POGLEDAJTE VIDEO: Doček Matee i Tonija u Splitu
