Uza sve udarce i šokove, sad još i ovo. Posljednje što bi si izbornik Igor Štimac poželio, a tako bolno i neumoljivo: zar je moguće da sam lošiji i od - Bilića? Onaj kojega sam kao TV komentator znao slistiti kao najslađi desert, koji nam je priuštio katastrofe od Engleza i posrtao u Tbilisiju i Pireju, taj je još uvijek bolji od mene...
Naime, statistika, koju Štimac tako često konzultira, otkriva da je Slaven Bilić nakon osam utakmica imao bolji učinak u sva tri svoja mandata! Čak i u onome kada je "popušio" SP u Južnoj Africi. I Štimac sada ima 17 bodova kao i tada Slaven, ali izbornik s naušnicom, tetovažama, Papinim medaljonom, gitarom... imao je bolju gol-razliku.
Sad se vidi koliku je štetu Štimcu nanio poraz od Škota u Zagrebu. Ne samo da je nagrizao ozračje i destabilizirao izbornikovu poziciju, nego nam je čak pet mjeseci prije kraja ciklusa uskratio bilo kakvu šansu za izravni plasman.
Možda će zvučati groteskno, ali Ćiro je barem u jednoj stvari u pravu: Mamićeva je krivica u ovome padu vatrenih značajna. Ne zato što je stao uz Štimca, nego zato što mu je usred ciklusa – uzeo Jurčića. Jer, što god mislili o Kruni, on je ipak trener s tridesetak europskih utakmica na klupi, s neprocjenjivim, tako živopisnim iskustvima kakva nema ni jedan član Štimčeva stožera.
I sve što je slijedilo nakon Walesa u Osijeku sugeriralo je bolnu istinu – imamo izbornika, a gdje nam je – trener?
Na kraju, šefu jedna utješna. U jednoj kategoriji ipak je nadmašio Slavena neponovljivog: Štimac barem ne može biti treći u skupini.
