To je možda lakrdijaška ideja, ali ona može profunkcionirati. Ovako je sredinom 2012. godine u kontekstu “sveeuropskog nogometnog prvenstva 2020.” govorio tadašnji predsjednik Uefe, danas posrnuli nogometni dužnosnik Michel Platini. Koji mjesec kasnije ta “lakrdijaška” ideja doista je zaživjela i dobila legitimitet pa Euro 2020. godine, prvo nogometno natjecanje koje će se odigrati u 12 zemalja, ostaje najluđa, ali i najznačajnija ostavština Platinijeva mandata na čelu europske nogometne asocijacije. Bio bi red da ga iz Uefe pozovu na otvorenje...
Gianni Infantino, tadašnji glavni tajnik Uefe, danas predsjednik Fife, od prvoga je dana podupro svojega šefa u namjeri da progura ovaj antologijski projekt.
– Umjesto da imamo party u jednoj zemlji, u ljeto 2020. godine imat ćemo zabavu širom Europe. Sjajna je stvar omogućiti većemu broju zemalja da budu domaćini ovakvoga događaja, nego da samo jedna zemlja mora ulagati u infrastrukturu kakvu takvo prvenstvo zahtijeva – govorio je Infantino, dok je Platini tada iznio podatak kako je Euro 2012. u Poljskoj i Ukrajini u financijskom smislu gotovo imao obujam Olimpijskih igara.
Otvorenje je u Rimu
Šefovi Uefe gradili su svoj projekt, među ostalim, i na financijskoj uštedi jer za EP 2020. nije trebalo graditi nove stadione i zračne luke, a prema njima, išlo bi se naruku i navijačima.
– To je inteligentno rješenje jer nećemo navijače ganjati širom Europe da gledaju Euro, nego ćemo im Euro dovesti doma – hvalio se Platini ugađajući, naravno, samo domaćinima natjecanja.
Iz perspektive običnog hrvatskog navijača ovo će biti najzahtjevniji organizacijski izazov s kojim su se susreli.
Dakle, Euro 2020. igrat će se u 12 gradova i zemalja, kao posveta šezdesetoj obljetnici prvoga kontinentalnoga skupa održanoga u Francuskoj, na kojemu je naslov europskog prvaka pripao reprezentaciji Sovjetskog Saveza.
Skupina A igrat će se u Italiji (Rim) i Azerbajdžanu (Baku), skupina B u Rusiji (Sankt Peterburg) i Danskoj (Kopenhagen), skupina C u Nizozemskoj (Amsterdam) i Rumunjskoj (Bukurešt), skupina D u Engleskoj (London) i Škotskoj (Glasgow), skupina E u Španjolskoj (Bilbao) i Republici Irskoj (Dublin), a skupina F u Njemačkoj (München) i Mađarskoj (Budimpešta).
Dakle, na popisu nema recentnijih domaćina Europskih prvenstava, Francuske, Ukrajine, Poljske, Švicarske, Austrije i Portugala, Belgijci nisu uspjeli završiti izgradnju stadiona u Bruxellesu, Cardiff je “izgubio” od Glasgowa, Turci su se željeli samostalno kandidirati pa odustali, nema ni nogometno značajnih zemalja s modernijom nogometnom infrastrukturom, poput Grčke ili Češke, pa ni predstavnika Skandinavskog poluotoka, naravno nikoga iz našega regije... Euro se neće igrati ni na nekim od kultnih stadiona poput San Sira, Santiago Bernabéua, Nou Campa, Old Trafforda ili dortmundskog Signal Iduna Parka.
Otvorenje je u Rimu 12. lipnja, oba polufinala te finale igrat će se na najvećemu stadionu, s 90.000 mjesta, Wembleyu, 12. srpnja 2020. godine. Osmina finala igrat će se u Amsterdamu, Bilbau, Bukureštu, Budimpešti, Kopenhagenu (najmanji stadion, 38.000 mjesta), Dublinu, Glasgowu i Londonu, a četvrtfinala u Bakuu, Münchenu, Rimu i Sankt Peterburgu. Jedna reprezentacija odigrat će u grupnoj fazi po dvije utakmice u istome gradu, a domaćini prvenstva, poput Nizozemske, Engleske, Italije, Španjolske, Njemačke, Rusije... imat će privilegij igrati u svojoj zemlji. Pa će u njima odrađivati i pripreme.
Reprezentacije će biti raspoređene u šest skupina s po četiri sudionika, u osminu finala plasirat će se po dvije prvoplasirane selekcije te četiri najbolje trećeplasirane. Premijeru na Europskom prvenstvu doživjet će i famozni VAR, kao pomoć sucima, među kojima najvjerojatnije ponovno neće biti nikoga iz Hrvatske lige. Navijačima će na raspolaganju biti 2,5 milijuna ulaznica.
Pažljivo birati kamp
Za navijače naše reprezentacije najisplativije bi bilo kada bi nas ždrijeb poslao u skupinu F, dakle u München i Budimpeštu, a najgori izbor bila bi skupina A, letovi u Rim i Baku. Iz perspektive stručnoga stožera vatrenih, najvažnija je odluka izabrati optimalnu poziciju kampa za pripreme. Uefa nudi reprezentacijama u svakoj od zemalja domaćina svoja tri službena kampa koji nisu obvezujući, a dopušten je i samostalan odabir baze, bilo negdje u Europi, bilo u vlastitoj zemlji. Tako bi se naša reprezentacija mogla hipotetski pripremati u Rovinju ili Svetom Martinu na Muri i odavde letjeti na utakmice, što bi bilo najkomotnije. No i to nosi određen “rizik”; na primjer, kako bi na domaćem teritoriju Dalić uspio sačuvati mir i koncentraciju igračima u slučaju eventualnoga rezultatskoga uspjeha i držati ih podalje od sveopće euforije...
Među ambasadorima Eura 2020. nema nijednoga bivšeg hrvatskog nogometaša. Među njima su, primjerice, nekadašnji europski velikani poput Del Piera, Desaillyja, Gascoignea, Gullita, Henryja, Klinsmanna, Figa, Matthäusa, Seedorfa, Xavija, Puyola ili Schmeichela, ali i neki ‘uljezi’ poput Nijemaca Ziegea i Freunda, Španjolca Mendiete, Grka Karagounisa ili Rusa Aršavina.
Europskim prvacima do sada je postalo deset zemalja: Njemačka (3 puta), Španjolska (3), Francuska (2), bivši Sovjetski Savez (1), Italija (1), bivša Čehoslovačka, Nizozemska (1), Danska (1), Grčka (1) i Portugal (1). Engleska nikada nije bila u finalu, Hrvatska je najdalje došla do četvrtfinala (1996., 2008.), a bivša Jugoslavija dva je puta bila finalist (1960., 1968.).
Euro 2020. bit će prvi i jedini eksperiment takve vrste kada su u pitanju veliki nogometni turniri. Domaćin EP-a 2024. godine bit će Njemačka.
>> Pogledajte kako je predsjednica plesala na 'Morsku vilu'
