Brojni hrvatski nogometni treneri vodili su ili vode nogometne selekcije u Aziji, Iran (Ivić, Ćiro, Ivanković), UA Emirati (Ivić), Bahrein (Juričić, Peruzović), Oman (Juričić), Kuvajt (Jozak)..., a nijednome od njih do sada nije pripala čast voditi reprezentaciju zemlje s više od milijardu stanovnika.
U tu avanturu, u zemlji Bollywooda i kriketa, upušta se neustrašivi, ambiciozni metkovski pustolov Igor Štimac (51), trener kojega nikada nije krasila izbirljivost. Tako se Štimac, koji je s Hajdukom bio prvak, a s hrvatskom reprezentacijom na korak do Svjetskog prvenstva u Brazilu, nije libio upuštati u grčevite borbe za ostanak s Cibalijom, Zagrebom, Zadrom i katarskom Shahanijom, dok mu je izbornički posao u Indiji, sa 101. selekcijom svijeta, do sada najintrigantnija trenerska postaja. Nogomet je u Indiji drugi najpopularniji sport, iza nedodirljivoga kriketa. Rastu popularnosti nogometa pridonijelo je osnivanje dvije profesionalne prve lige, I-League 2007. te Superlige (ISL) 2013. godine, koju će u prvim godinama osnutka zapljusnuti val velikih svjetskih zvijezda u veteranskim godinama.
Forlan, Del Piero, Malouda...
Tako su indijskim travnjacima paradirali Diego Forlan (Mumbai City), Helder Postiga (Atletico Kolkata), Lucio (Goa), Eidur Gudjohnsen (Pune City), Alex del Piero, Florant Malouda (Delhi Dynamos)..., a među njima i dvojica bivših dinamovaca: Čeh Miroslav Slepička igrao je u Goi, a Portugalac Paulo Machado prošlu je sezonu proveo u Mumbai Cityju.
U prošloj sezoni indijskoj Superligi nastupala su i dvojica Hrvata, Mato Grgić i Mislav Komorski, obojica u NorthEast Unitedu iz milijunskog Guwahatija, grada u državi Assam, na obali rijeke Brahmaputre.
Zagrepčanin Mislav Komorski (27), bivši junior Dinama te senior Lokomotive, Dragovoljca i Intera, opisat će šestomjesečni boravak u Indiji kao najuzbudljivije poglavlje karijere.
– Bio je 1. rujna prošle godine, nisam imao klub, propala su mi bila dva transfera u zadnji čas i tada sam dobio ponudu iz Indije. Mato Grgić, moj suigrač iz Intera, nazvao me i kazao mi kako ide u isti klub, NorthEast United. Pazite, koje su šanse da dvojica igrača iz istoga hrvatskog kluba prelaze u isti indijski klub! – priča Komorski i nastavlja:
– Kad smo izašli iz aviona u Guwahatiju, šok – ne da se disati od sparine. I sve vam je odmah malo čudno; slonovi, krave šeću se po cesti, imate dojam kao da su vas iskrcali u džunglu. No, polako smo se počeli privikavati. Sve vrijeme boravka bili smo smješteni u luksuznome Radissonu malo izvan grada.
Kakva su vam bila primanja u Indiji?
– Zaradio sam dosta više nego što u bilom kojemu klubu u Hrvatskoj. Tamo se ugovor potpisuje na osam mjeseci jer toliko traje sezona. Ja sam se bio ozlijedio pa sam Indiju napustio krajem siječnja, a oni su mi ovih dana uplatili posljednju plaću – ističe Komorski.
Kako se nogometaš osjeća u Indiji?
– Kao velika zvijezda! Ti kad kod nas uđeš u kafić, u njemu svaki frajer misli da može igrati Prvu HNL. Tamo nije tako. Oni cijene svoju prvu ligu, ti si tamo zvijezda, traže te autograme, fotografiraju se s vama... Čim izađemo iz autobusa, čekaju nas reporteri i kamere, odmah te intervjuiraju, kao da si igrač Lige prvaka. Usto, publika je zaluđena nogometom. Kod nas se vođe navijača percipiraju kao ‘mrcine’, s tetovažama, kao strah i trepet, a ovi u Indiji su potpuna suprotnost. Normalni, nimalo nasilni, nitko ne bi rekao da su to navijački vođe... – ističe Komorski.
Grmljavina s tribina
Kakva je posjećenost na utakmicama Superlige?
– Stadioni su bolji nego u Hrvatskoj. Nema tako velikih kao što su Poljud ili Maksimir, ali opet su to lijepi stadioni od po dvadesetak tisuća ljudi. Jednom sam u Indiji igrao pred 21.000 ljudi, kod kuće najviše pred 17 tisuća, a u Hrvatskoj najviše pred 12.000 ljudi na Poljudu. Jedan od najljepših trenutaka u karijeri doživio sam na domaćem stadionu. Gubili smo od Goe 1:2 u prvom kolu i, kada smo zabili gol za 2:2, stadion je zagrmio! Nevjerojatna, zaglušujuća buka i ovacije, neopisiv osjećaj! – nastavlja Komorski koji trenutačno u Zagrebu trenira s nogometašima HAŠK-a na Peščenici i čeka novi angažman.
Njegov NorthEast United okončao je sezonu na četvrtom mjestu od deset klubova. Prvak je bio Bengaluru. Prvenstvo u Indiji traje od listopada do ožujka, zbog vremenskih uvjeta. Naime, nakon ožujka nastupaju nepodnošljive vrućine.
– Iskusio sam to u svom prvome nastupu. Igrali smo doma prijateljsku utakmicu, a ja prije toga nisam četiri mjeseca igrao. I u 20. minuti više nisam mogao stajati više na nogama! Takvu sparinu nikada nisam doživio, izdržao sam samo jedno poluvrijeme – zaključio je Mislav Komorski, uz dodatak kako bi se rado vratio u Indiju kada bi se pojavila takva mogućnost.
>> Pogledajte Večernji pressing s Igorom Štimcem i Davorom Šukerom
