Iako je u današnjem nogometu sve manje nedodirljivih, čuda se ipak ne
događaju često. A bilo je doista potrebno pravo čudo pa da Dinamo čak i
protiv oslabljenoga Arsenala ostane u sedlu do Londona.
Pa iako je izgledalo da se sve raspalo u dvije minute, treba naglasiti
da je Arsenal visokim tempom i ritmom slamao modre sat vremena i bilo
je samo pitanje trenutka kad će doći te “dvije proklete minute”.
Strpljivo su silno kvalitetni gosti čekali očekivani pad koncentracije
plavih i kad su došli do prve šanse otvorili su vrata Lige prvaka.
No, već nakon petnaestak minuta, kad je Arsenal našim dečkima sakrio
loptu, bilo je jasno da će plavi David tek nadljudskim naporima moći
parirati engleskome Golijatu. I možemo pričati što bi bilo da su Modrić
i Agić zabili, da se Vugrinec nije ozlijedio, da je Kuže gurnuo Etta
prema naprijed... Možemo pričati, ali ništa se načelno ne bi
promijenilo!
Iako je u Maksimiru napravljeno mnogo dobroga u zadnjih godinu dana,
Arsenalovo je zrcalo otkrilo da je Dinamo na početku puta. Svi odgovori
leže u selekciji igrača! Dinamo ima temelj, kojega se ne smije
rasprodati, a istodobno se taj temelj mora nadograđivati. Ne prinovama,
nego pojačanjima. I ako će Modriću, u00C6orluki, Eduardu,
Ettu..., biti dodana još neka prava vrijednost, Dinamo će pronaći svoje
mjesto na europskoj karti, barem u njezinoj sredini. U suprotnom,
loptat ćemo se u vlastitome dvorištu, pred de luxe navijačima...
NAGLASAK
