Branko Strupar (40) nikada se u Belgiji nije osjećao kao Sammir u Hrvatskoj, jer zbog njegova pozivanja u reprezentaciju nije bilo podjela.
– Kada sam dobio poziv izbornika, bio sam već četiri godine u Belgiji, sve sam osvojio, proglašen najboljim igračem u Belgiji. Zbog te cijele euforije i velikih očekivanja izbornik Leekens nije me odmah stavio u prvih 11, nego sam na premijeri protiv Finaca ušao s klupe. Izgubili smo sa 3:4, izbornik je smijenjen, a ja sam ostao u selekciji – kaže Strupar.
Kako su vas prihvatili igrači?
– Kapetan i gazda svlačionice Marc Wilmots na prvom treningu mi je prišao i tražio da nas dvojica zajedno vježbamo. Mnogo mi je značila njegova potpora, jer on je bio neupitni autoritet u reprezentaciji. To me ohrabrilo, pa sam na prvoj sljedećoj utakmici, protiv Nizozemaca u Rotterdamu, uzeo dres s brojem 10. I odmah postigao dva pogotka – zaključio je Strupar, koji je za Belgiju odigrao 16 utakmica, te nastupio na EP-u 2000. i SP-u 2002. Upravo je taj SP, u Japanu i Koreji, Belgijancima bilo posljednje veliko natjecanje.
Da Strupar , ali Belgija je kulturna zemlja.Za razliku od nas, kod njih je u prvom planu interes zemlje u ovom slučaju reprezentacije, tamo se ne gleda iz kojeg kluba dolazi igrač i dali je bijel, crn ili žut. Važno je, da je dobar i da se bori za interes države. Tamo nema primitivizma i rasizma.