Osim Veljka Mršića na klupi Hrvatske, još su dva naša stručnjaka na čelu europskih reprezentacija koje sudjeluju u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. No, za razliku od Mršića, i Igora Miličića, izbornika podmlađene Poljske, koji su u kvalifikacije krenuli s dva poraza (0-2), Dario Gjergja je sa svojom Belgijom krenuo s dvije pobjede. Gostujućom protiv Slovačke i domaćom protiv Srbije što se smatra nekom vrstom senzacije.
- Bez obzira na to što smo ih mi pobijedili, na startu novog mandata gospodina Pešića, Srbi su ipak najjača reprezentacija u skupini. Nije jednostavno pripremiti novu momčad u tri dana, a u ovim Fibinim kvalifikacijskim “prozorima” mnogi imaju često novu momčad..
Hrvatska mora ustrajati
A kada je u pitanju tako velika fluktuacija jako je važno imati pouzdanog razigravača kao što je Belgijac Sam Van Rossom.
- To je ključno, baš kao što je važno imati što manje novih igrača na svim ključnim pozicijama. Sam je bio ozlijeđen pa je bio mjesec i pol dana izvan stroja te smo morali tempirati njegovu minutažu. To je ekstra igrač, trenerova produžena ruka.
Bez obzira na početnih 2-0 u kvalifikacijama, Gjergja niti ne pomišlja likovati jer je svjestan koliko je daleko plasman na SP.
- Nas u veljači čekaju dvije utakmice s odličnom Letonijom i ako prođemo u drugi krug križamo se sa skupinom u kojoj su Grčka i Turska. Zajedno sa Srbijom, sve su to vrste jače od nas no borit ćemo se do kraja.
Nedostaje nam srednja klasa
Ako iz Gjergjine perspektive, a ima 2-0, stvari izgledaju tako, kako li tek onda izgledaju iz Mršićeve koji je s Hrvatskom krenuo sa 0-2.
- Ako smo se odlučili za put stvaranja nove reprezentacije onda u tome treba ustrajati pri čemu je lantentna opasnost da neki od tih mladih igrača mogu otići prema NBA ligi, ili u euroligaške klubove, pa će nam i oni postati nedostupni.
Što Hrvatskoj nedostaje da bi prošla kvalifikacijsko sito i rešeto?
- Treba nam više igrača poput Bundovića koji je sjajno odigrao kao debitant s 27 godina. On je igrač srednje klase kakvih imamo nedovoljno. Mi imamo dobrih igrača koji su preko 30 godina ali ovih između 20 i 30 koji mogu napredovati, e to nam fali. Pogledajte Letoniju. Imaju igrače iz Španjolske, Njemačke, Italije... To nama nedostaje, više internacionalaca koji su dostupni, poput Šakića koji je igrajući vani dizao svoju razinu. A nedostatak nam je i što naši klubovi ne igraju Europu u kojim bi se natjecanjima naši mladi igrači bolje razvijali. Nažalost, mi smo se u tom smislu začahurili.
Dario je belgijski izbornik od 2018., a u njihovu vodećem klubu Oostendeu je već 11 sezonu a iza sebe ima 10 naslova prvaka.
- Ponudu da uz klupski posao budem izbornik prihvatio sam iz poštovanja prema zemlji koja mi je sve dala jer u klubu uživam status kakav, vjerojatno, nigdje nikad neću imati.
Trenutno najbolji hrvatski kosarkaski strucnjak te kao takav za njega nema mjesta u hrvatskoj kosarci u kojoj priliku dobivaju samo podobni.