Što je to zajedničko Slavenu Biliću, Igoru Jovičeviću, Anti Miši, Petru Šegrtu, Željku Orehovcu, Branku Karačiću i Zoranu Zekiću? Bivši nogometaši, neki uspješni, neki ne... Vezisti, napadači, obrambeni igrači... Prva poveznica je da su svi nogometni treneri, a druga da je to sedam hrvatskih stručnjaka koji rade u europskim prvim ligama.
Tek sedam naših trenera pronašlo je prvoligaški angažman u Europi. Dok naši igrači uzimaju milijune, igraju u Realu, Barceloni, Atleticu, Liverpoolu, Interu dotle treneri tavore u Moldaviji, Ukrajini, Sloveniji, Bosni i Hercegovini... Jedini hrvatski adut u europskom klupskom nogometu je Slaven Bilić (46), koji je sada u Bešiktašu, a može u Englesku ako hoće. U Istanbul stalno dolaze emisari iz Premiershipa, Bilić je tražena roba, ali nigdje mu se ne žuri. Želi s Bešiktašom napraviti dobar posao, završiti ono što je započeo u Turskoj.
Slučajni angažmani
– Pri izboru trenera s naših prostora glavno mjerilo je reprezentacija. Zbog svega dobrog što je napravio vodeći Hrvatsku, Bilić je dobio odlične inozemne angažmane. Lokomotiv iz Moskve je vrhunski klub, ne zaboravite da je Bilića još dok je bio izbornik silno želio HSV, a sada je u Bešiktašu, koji je uz Fenerbahče i Galatasaray najpopularniji turski klub. Drugo mjerilo, kada naši treneri odlaze u inozemstvo, rezultat je naših klubova u Europi, a on je izostao. Ništa naši treneri nisu napravili da ih netko kupi – kaže nam jedan od menadžera dobro upućenih u stanje na tržištu trenera.
Da, ti slučajni angažmani poput onog Jovičevićeva u ukrajinskom klubu Karpaty ili Zekićevu u moldavskom Šerifu realnost su hrvatskih stručnjaka.
Jovičević i Zekić praktički nisu ni radili u Hrvatskoj, krenuli su trbuhom za kruhom radeći u Karpatyma i Šerifu u mlađim kategorijama pa im se otvorilo prigodom promjene trenera.
– Ne radimo ni kod nas, a kako ćemo vani. Financije puno toga diktiraju, treneri u svim zemljama niču kao gljive nakon kiše. Evo vam primjer splitskih trenera. Prije koju sezonu pola lige vodili su nekadašnji igrači Hajduka, čak se i stvarala sumnja kako vode momčadi kada igraju protiv Hajduka, a sada nas nema nigdje. Usto, prije je kvaliteta igrača bila na višoj razini, za voditi takve igrače trebao je kvalitetan trener. A sada je i kvaliteta igrača pala pa klubovi ne inzistiraju na kvalitetnim trenerima – kaže nam nekadašnji Hajdukov trener Ivan Pudar, koji željno čeka inozemni angažman.
Pudar: Kuham ručak...
Imao je nekoliko kombinacija, ali sve je palo u vodu.
– Što danas radim? Kuham ručak, za danas mi je na jelovniku janjetina u pećnici s krumpirima. I čekam. Nije ni to loše u odnosu na ono što imamo u Hrvatskoj. Barem očekujem unosniji posao. Kod nas bih možda i mogao raditi, ali sve je manje onih koji plaćaju bilo što – govori nam Pudar,
Izostanak inozemnih angažmana vidi i u tome što se na tržištu pojavilo mnogo menadžera kojima je najunosnije baviti se prodajom igrača.
– Naši treneri poput Ivića i Kužea ostavili su tragove, ali to je polako zamrlo. Inozemni klubovi radije će uzeti svog trenera koji je jeftiniji, nego nekog stranca, kojeg nitko nije preporučio. Nekada je bilo drugačije, imao te tko preporučiti, važno je imati kontakte s predsjednicima klubova. Sada je sve manje takvih ljudi kod nas. Evo, uzmite Mourinha, bio je prevoditelj, ali imao je prave ljude na pravom mjestu. Imamo mi kvalitetnih trenera, to nije sporno. Pa, netko je i morao stvoriti sve ove kvalitetne igrače za kojima Europa luduje. Jedini koji je prošao je Bilić, ali on je imao drugi put, preko reprezentacije – kazuje nam Pudar.
BiH obećana zemlja
Oni koji dobro poznaju tržište kažu da je poplava trenera u svim zemljama, stižu nove generacije, koje se drže zajedno. Bivši igrači, koji su krenuli u trenerske vode u većini zemalja jedinstveni su kada je trener-stranac u pitanju, poput pravog stada čvrsto drže svoje područje i preko raznih lobija ne propuštaju baš tako na svoje tržište. Jedini od hrvatskih trenera za koje menadžeri procjenjuju da bi u nekoj budućnosti mogli dobiti neki ozbiljniji inozemni angažman su Igor Štimac i Niko Kovač. Bivši i sadašnji izbornik.
Štimcu se predviđa prodor na englesko tržište, u Derby Countyju ima status igračke legende i kada Steve McClaren bude odlazio s klupe sigurno je da će biti ozbiljan kandidat za njegova nasljednika. Kovač je, pak, već bio predodređen za trenera Red Bull Salzburga, vodio je drugu momčad, ali nije odolio zovu iz HNS-a. Nakon što odradi posao s Hrvatskom puno je onih koji mu procjenjuju siguran posao u Bundesligi.
A za ostale je obećana zemlja, barem što se Europe tiče, Bosna i Hercegovina. Mjesečna plaća od nekoliko tisuća eura, slabi uvjeti za rad, slabija liga od Hrvatske. Ante Miše je zadovoljan u Vitezu, njegov moto uvijek je bio da je najvažnije raditi. Baš kao i Branku Karačiću, koji je sa Zrinjskim osvojio titulu prvaka.
Zanimljiva priča iz Bosne i Hercegovine je Petar Šegrt. U tretmanu je hrvatskog stručnjaka premda nikada nije ni radio na našim prostorima. Taj 48-godišnjak iz Đurđevca igrao je u nižim ligama Njemačke pa je vodio druge momčadi i otkrivao talente za Bochum, Duisburg i Mannheim, da bi kao prvi trener vodio austrijske klubove Leoben, Ried i Wiener. Imao je i angažman u mladoj reprezentaciji Gruzije, a A reprezentaciju Gruzije vodio je u prijateljskim utakmicama protiv Estonije i Portugala, ali nije se dugo zadržao. Gruzijci su angažirali Hectora Cupera za izbornika. Šegrt je u jednom trenutku bio kandidat za izbornika U-21 reprezentacije Njemačke pa je otišao raditi u Indoneziju i sada se skrasio u Zvijezdi iz Gradačca. Tko zna, možda na utakmice Zvijezde navrati i izbornik Njemačke Joachim Löw kojemu je Šegrt vjenčani kum.
Slovensku priču i trenerski posao u Zavrču Željka Orehovca gotovo možemo tretirati kao domaću. Naime, Orehovec, nekadašnji trener Međimurja iz Čakovca, vjerojatno živi kod kuće. Od Zavrča do Čakovca ima nešto više od trideset kilometara, a u tom klubu igra čak 14 hrvatskih igrača, mahom s varaždinskog područja.
>> Slaven Bilić oduševio Partizanovce: Pokazao da je veliki gospodin!
Bar nekog od naših trenera cijene u Europi a to je Slaven Bilić.