Nakon što je Piruška Canjuga, Agrokorova izvršna potpredsjednica za poslovanje i poslovni razvoj, uhićena pa puštena iz pritvora u hrvatski medijski prostor vratio se i njezin suprug Zlatko Canjuga. Iako je u 1990.-ima 'žario i palio', nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana s kojim je bio jako blizak ubrzo je nestao s javne scene.
Stoga ćemo vas u ovom članku podsjetiti tko je bio Canjuga i što je radio.
Rođen je 2. rujna 1962. u mjestu Ivanec u Varaždinskoj županiji od oca Josipa i majke Marijane rođene Trbovac. Otac mu je bio stolar. U Drugom svjetskom ratu se kao domobran borio na Kozari, Neretvi i Romaniji protiv partizana. Poslije rata je bio radnik na željeznici i rudar.
Zlatko je osnovnu školu završio u Ivancu a srednju za suradnika u odgojno obrazovnom procesu u Varaždinu. „Navek je doma donosil petice“, rekao je njegov otac. Upisao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je u roku. Nakon završetka zaposlio se u općini Ivanec kao referent za kulturu. Pripisuju mu zasluge za obnovu srednje škole i otvaranje gimnazije.
U to vrijeme je postao prijatelj s Ivićem Pašalićem koji je od 1986. do 1988. bio liječnik u Domu zdravlja u Ivancu. Potom dobija posao profesora varaždinskoj gimnaziji. Na posao je svakodnevno putovao iz zagrebačkog naselja Dubrava gdje je najprije bio podstanar a poslije je kupio stan od 42 kvadrata. 1990. dobio je posao u Ravnateljstvu hrvatskih škola u Njemačkoj.
1994. Ivić Pašalić predložio ga je kao dotad potpuno nepoznatog političara za glavnog tajnika HDZ-a. Tuđman ga je prihvatio, i postao je njegov blizak suradnik. Te 1994. postao je član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti predsjednika RH.
Slijedeće 1995. postao je savjetnik predsjednika RH za društvene djelatnosti. Izabran je za saborskog zastupnika. Bio je član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, član Odbora za vanjsku politiku i stalni član Predsjedničkog vijeća. Slijedeće 1996. dolazi na čelo HDZ-a Grada Zagreba.
Te 1996. kada je iz Nogometnog kluba Croatia zbog udaranja nogometaša Nike Čeke najuren dotadašnji direktor Zdravko Mamić, postaje predsjednik tadašnje NK Croatije (prije i kasnije NK Dinamo) koja je pod njegovim vodstvom dva puta nastupila u Ligi prvaka. Klub je bio privilegiran, a navijači su stalno tražili vraćanje klubu ranijeg imena – Dinamo.
Nad navijačima Dinama provodila se strahovita represija. Zbog transparenta "Dinamo je svetinja", izvješenog na Maksimiru, prvi put 1996. godine Canjuga je sazvao i press konferenciju te poručio kako je riječ o "politički sponzoriranom natpisu kojim Mesić i Manolić prkose Tuđmanu".
1998. godine Dinamo se preoblikovao iz sportskog dioničkog društva u udrugu građana, čime je otvoren put malverzacijama u klubu.
Ostala je u pamćenju i Canjugina izjava o Bad Blue Boysima iz 1999. godine.
- Protiv sebe imamo skupinu komunističkih provokatarora. Ta je skupina povezana s određenim ljudima i službama koji nisu iz hrvatskog miljea. To su oni pojedinci koji se od 1990. godine ne mire da postoji hrvatska država. I prije utakmice (s Hajdukom 1999., op. a.) počeli su vikati 'srušit ćemo stadion'. To je dovoljan pokazatelj da je riječ o organiziranom pokušaju da se dovede u pitanje ovakav prelijep ambijent, prepuni stadion i nova tribina koju smo sagradili za mladež i naše navijače - izjavio je Canjuga.
Zagorski mudrijaš Canjuga, drugi najnepopularniji Dinamov predsjednik u povijesti, u veljači 2000. godine, tražeći svoju rehabilitaciju u očima navijača, pokrenuo je proces povratka Dinamova imena. Obratio se svome prijatelju, poduzetniku Željku Šelendiću, koji ga je u svojoj kući u Gračanima doveo za isti stol s Velimirom Zajecom i Zdravkom Mamićem, u to vrijeme Fifinim menadžerom i najglasnijim Canjuginim oponentom. Dogovor je pao za pet minuta; Mamić je obećao povući teško naoružanje usmjereno prema klupskom vodstvu, a Canjuga je na sebe preuzeo sazivanje Dinamove Skupštine i provođenje promjene imena. Usput je Mamiću obećao ulazak u novi Izvršni odbor i ne sluteći kako si je upravo pustio guju u njedra.
Tri mjeseca kasnije, Canjuga je ispraćen iz plavih salona i Mamić je preuzeo sve konce ustoličivši Mirka Barišića.
Nakon smrti predsjednika Tuđmana Canjuga je ustvrdio kako mu je bolesni prvi hrvatski predsjednik rekao: „Vrati sveto ime Dinamo“, u što je malo tko povjerovao.
Predsjednik Skupštine Grada Zagreba postao je 1997. Tijekom tih godina obnašao je niz različitih dužnosti. Bio je član Državnog povjerenstva za povijesne i ratne žrtve, član Predsjedničkog vijeća za strateške odluke, član Vijeća Hrvatske radio-televizije. Te godine je objavio knjigu „Posljednji razgovor s hrvatskim Judom“ u kojoj je izložio svoja povijesno filozofska razmišljanja.
Prilikom smjene vlasti 2000. izgubio je skoro sve dotadašnje funkcije. Najprije je na sjednici Izvršnog odbora NK Croatije 27. veljače 2000. klub preimenovan u NK Dinamo, on je smijenjen a vodstvo kluba preuzeli su Barišić, menadžer Siemensa i Mamić.
Mandat predsjednika Skupštine grada Zagreba mu je istekao 12. ožujka 2000. jer je većina vijećnika podnijela ostavke. Samo dan kasnije Vladimir Šeks, koji je u to vrijeme bio v.d. predsjednika HDZ-a, udaljio ga je s dužnosti predsjednika zagrebačkog HDZ-a i potpredsjednika te stranke. Canjuga je tada uzvratio kako će „desničara Pašalića i agenta Šeksa izbaciti iz HDZ-a“.
Ostao mu je saborski mandat koji je dobio na izborima 2000. Bio je član Odbora za ravnopravnost spolova. Nakon razlaza s HDZ-om prešao je u Hrvatske nezavisne demokrate (HND) koji je vodio Josip Manolić tako da je ta stranka postala parlamentarna. Obrazlažući svoje pristupanje rekao je kako je to stranka „mladih i perspektivnih političara“.
Postao je i potpredsjednik HND-a 2002. S tom strankom je pokušao ući u parlament na izborima 2003. ali nije uspio. Potom je jedno vrijeme radio kao voditelj emisije „Ispod pojasa“ na kutinskoj televiziji Net.
Potom se prebacio u poduzetništvo. Postao je direktor hrvatske podružnice za reciklažu austrijskog holdinga Hamburger Dunapack. Ima nekoliko tvrtki koje se bave reciklažom nemetalnih ostataka i otpadaka, u Zaboku ima tvornicu za obradu tih tvari, bavi se otkupom starog papira te proizvodnjom kartona. Promet tih tvrtki bio je oko 800 tisuća eura.
U svojim memoarima „Moj život s Francekom“ udovica Franje Tuđmana, Ankica, prozvala ga je Judom koji se Tuđmana odrekao i prije njegove smrti optuživši ga da je o njemu dao lažne izjave (o povratku imena Dinamo) a bez njega bi ostao „mali učitelj u Zagorju“.
Canjuga se spominje kao osoba koja je predsjedniku Tuđmanu preporučila da tadašnjeg djelatnika MVP-a Zorana Milanovića, a kasnijeg predsjednika SDP-a i Vlade, pošalje u Bruxelles gdje je počeo diplomatsku karijeru. Veza je bila njegova supruga Piruška, porijeklom iz Glavica kod Sinja odakle je i Milanovićev otac Stipe.
Također je predsjedniku Tuđmanu, koji je tražio više žena u strukturama HDZ-a, predložio Jadranku Kosor, tada popularnu radijsku voditeljicu. Poslije će postati predsjednica HDZ-a i hrvatske Vlade.
Piruška, rođena Dinarin (diplomirala agronomiju) i Zlatko vjenčali su se ratnih godina, 1994. godine, i dugo su vremena čekali na prinovu. Nakon sedamnaest godina braka, 2011. godine dobili su sina Maksa Aleksandra. U prosincu 2014. tada 49-godišnja Piruška rodila je djevojčicu začetu umjetnom oplodnjom, a postupak su vodili u SAD-u. Danas dvoipolgodišnja kćerkica je nažalost bolesna i ide na kemoterapiju.
Pirušku su nazivali i „drugom najmoćnijom ženom“ Agrokora.
Canjuga je proslost davna, Dajte malo o Marasu!