O tomu su sanjali točno 3156 dana, otkako je 1991. na zahtjev prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana Dinamo formalno promijenio naziv u HAŠK Građanski, a dvije godine kasnije u Croatiju.
– Nitko osim nas nije vjerovao da ćemo ga uspjeti vratiti – povjerio nam se jučer Nasir, jedan od navijača koji je u društvu nekoliko tisuća Bad blue boysa podno zapadnih tribina maksimirskog stadiona te njima nezaboravne 2000. dočekao povratak imena koje je pak na osnivačkoj skupštini 1945. predložio nogometaš Ivica Medarić.
– Ljudi zaboravljaju da smo mi navijači cijelo desetljeće bili proganjani. Za svako isticanje imena Dinamo, bilo na majici, kapi ili šalu, policija nas je mlatila, zatvarala i proganjala. Transparent “Dinamo svetinja” krijumčarili smo na stadion – kaže Tomislav Glušić iz Udruge navijača Dinama. Klima se promijenila, kažu, njima u korist nakon Tuđmanove smrti. Tada su čelni ljudi kluba postali svjesni toga da želju zagrebačkih navijača više ne mogu ignorirati. Vijest da se tog dana održava skupština među navijačima se proširila poput munje. Ne želeći ništa prepustiti slučaju, njih nekoliko tisuća u poslijepodnevnim se satima sjatilo ispod tribine prije početka sjednice i na taj način vršilo pritisak na članove Skupštine. Na glasovanju o promjeni imena samo je jedan bio protiv. Kad su im rekli da se Dinamo vratio, nekoliko ih se, kažu, pokušalo provući do ploče Croatia i skinuti je. No, policija je i tada, kažu, bila iznimno agresivna.
– Bilo je to čudno. Ostvarila nam se želja, a idućeg dana u novinama fotografije ozlijeđenih navijača koje je policija srušila na pod.
– Simbolično je što se ime Dinamo vratilo na Valentinovo jer je klub naša prva ljubav. Naše djevojke i supruge imaju za to razumijevanja, pa neće zamjeriti što ćemo večer provesti u Mosoru – kažu.
pa danas bi se mogel prozvati \"dinamamić\"