Pred novinare je najprije došao nasmiješeni
Branko Ivanković. Dinamov je trener ovako vidio poljudsko sučeljavanje:
- Zadovoljan sam i sretan ovim remijem i ulaskom u finale Kupa,
vjerujem da ćemo osvojiti trofej. Nakon lošeg prvog dijela,
u nastavku smo smogli snage za preokret i dostigli visoko vodstvo 2:0
domaćina. Svaka čast mojim igračima na iskazanom karakteru,
agresivnosti, moći i efikasnosti - govorio je Ivanković, čiji je
pobjedonički niz od 14 pobjeda prekinut u Splitu.
- Zašto je Dinamo odigrao loše prvo poluvrijeme?
Tragovi iz Varaždina
- Hajduk je bio dobar, a možda su ostali tragovi teške
varaždinske utakmice u nogama mojih igrača. Čak ni uz tu
lošiju igru, Hajduk nam nije stvorio neke prilike, nego smo
primili pogodak nakon prekida, te iz udarca s 30 metara! Nije bilo
manjka koncentracije.
- Osim kod vratara Lončarića.
- On je neprijeporno kvalitetan vratar, ali plaća danak svojoj mladosti
i neiskustvu. Na žalost, takve će se stvari događati iako nema pravog
opravdanja za njegove pogreške. Ovo mu je bila velika
škola, koju srećom nije preskupo platio, izvadili su ga
suigrači. Sigurno ću s njim ovih dana razgovarati - najavio je
Ivanković.
Trebalo je biti 3:0
Spuštenog je brka pred predstavnike medija došao
Hajdukov trener Zoran Vulić. I odmah opalio po suđenju:
- Sve ste vidjeli, kao i ja! Da smo dali pet pogodaka, Dinamo bi opet
zabio četiri ili pet, onoliko koliko bi im trebalo. Nekima lopta treba
ući tri metra iza crte, pa opet nije pogodak! Ma nema smisla
ništa govoriti, najbolje je reći "nemam komentara" i otići.
- Što zamjerate sucu?
- Pa nepriznati regularan pogodak, bilo bi to 3:0! O čemu mi pričamo?
Nadalje, isključio je igrača koji to nije zaslužio, sudio je milijun
prekršaja koji to nisu bili.
- Jeste li prerano zatvorili utakmicu, je li možda Gabrić trebao ranije
ući u igru?
- Teško je to sad reći. Odlučio sam drukčije - pričao je
ljutiti Vulić.
TRENERI Zoran Vulić nije pričao o igri nego samo o suđenju:
