Nakon Primoža Kozmusa, olimpijskog pobjednika i svjetskog prvaka u bacanju kladiva, Slovenija opet ima bacača kapaciteta za najveća ostvarenja. Štoviše, u Kristjanu Čehu ima aktualnog svjetskog doprvaka (lanjskog prvaka svijeta) ali u drugoj bacačkoj disciplini.
S Čehom smo popričali nakon njegove uvjerljive pobjede na Hanžeku na kojem je nastupio treći put.
- Dvaput sam bio pobjednik a jedne godine je ispred mene bio posljednji olimpijski pobjednik i aktualni svjetski prvak, Šveđanin Daniel Stahl.
A upravo će Stahl, čini se, biti i najveća prepreka Kristjanu da ostvari svoj san o tome da osvoji olimpijsko zlato i tako dostigne Kozmusa.
- Kozmus je najveći sportaš Slovenije, ima sve moguće medalje, a ja još nisam njemu ravan. Primož je legenda.
Čeh je diskaš impresivne stature i košarkaške visine.
- Visok sam 206 centimetara ali, ako me to pitate, košarku nikad nisam igrao osim za zabavu. Nisu me zanimali sportovi s loptom ali ni drugi sportovi.
A i s atletikom je počeo prilično kasno.
- Jedan učitelj donio je u školu kuglu i rekao mi da probam i ja sam već u prvom hicu bio dobar. Tada mi je ponuđeno da dođem na trening i tako je počela moja atletska karijera. Sa 16 godina i visinom od 199 centimetara.
Od kuda je povukao toliko centimetara ispričao je Kristjan u jednom ovogodišnjem razgovoru za olympics.com, nakon što je postao svjetski prvak.
- Moj otac je visok 190 centimetara a mama 170, ništa posebno visoko. No, rekli su mi da je očeva baka bila za dvije glave veća od svog supruga. Stoga sam to, vjerojatno, povukao s očeve strane.
U tom istom tekstu pronašli smo i priču o njegovu djetinjstvu na obiteljskoj "kmetiji" (farmi).
- Moji imaju malu farmu s kravama pa sam puno radio u staji i na polju i ponekad mi nedostaje taj jednostavan život na farmi. No, sportska karijera je kratka a za farmu ću imati vremena. Zapravo, većinu svog života proveo sam na toj farmi. Tako sam i stekao prirodnu snagu čisteći štalu, hraneći krave, radilo se s lopatom i rukama, bez strojeva. Dakako, bilo je tu i poljskog rada kao što je skupljanje sijena.
Iz svega toga, čini nam se očitim, proistekla je Kristjanova odluka da studira agronomiju (na Fakultetu poljoprivrednih i biosustavskih znanosti) pa smo ga pitali koji su mu akademski planovi.
- Zasad sam na polovici studija a na ovoj razini sportskih obveza ne nalazim dovoljno vremena za redovan studij. No, nadam se da ću ga dovršiti nakon što okončam sportsku karijeru.
Planira li ostati u sferi agrikulture ili u sportu?
- Ne vidim sebe kao trenera. Previše je to stresno. Nakon sportske karijere želim imati svoju farmu na kojoj bih uzgajao kokoši i jaja. Takve ideje dolaze mi i iz činjenice da mi je Perutnina Ptuj glavni sponzor.
Kad smo već kod trenera, Čehovu uzletu pomogao je jedan bivši diskaški velikan, Estonac Gerd Kanter, olimpijski i svjetski prvak, osvajač 11 medalja s najvećih svjetskih natjecanja. A radeći s njim Kristjan je lani pobijedio u 18 od 20 nastupa pri čemu je dominirao Svjetskom prvenstvu u Eugeneu bacivši rekord svjetskih prvenstava (71,13 metara), skoro dva metra dalje od drugoplasiranog.
- Bila je to uistinu iznenađujuća godina i da mi ju je netko, takvu, najavio na njenom početku ja mu ne bih vjerovao. Gerd mi je malo mijenjao tehniku pa sam postao rezultatski stabilniji.
Nakon zagrebačke pobjede požalio se slovenskim kolegama, a i nama je to rekao, na sljedeću temu:
- Ovo je sjajan miting, dobar i za nas slovenske atletičare jer nam je jako blizu. Osim toga, zagrebački miting je jednu razinu ispod Dijamantne lige. Šteta je što mi u Sloveniji nemamo takvo što a, recimo, imamo u Mariboru sjajan novi stadion koji bi mogao biti domaćin istome.
