– Godinama se pitam što je to što me tjera da i dalje igram. Da sam osvojio Ligu prvaka, ispraznio bih se. Činjenica je da još uvijek imam želju osvojiti taj trofej i to me gura dalje – rekao je Gianluigi Buffon (39), jedan od najboljih vratara svijeta, a sada i europski nogometaš s najviše nastupa za reprezentaciju.
U Palermu je, u pobjedi svoje Italije nad Albanijom (2:0) u kvalifikacijama za Svjetsko nogometno prvenstvo 2018., odigrao tisućitu utakmicu, ali i 168. za azzurre. Europski rekord dosad je dijelio s Ikerom Casillasom i Letoncem Vitalijsom Astafjevsom, koji su imali po 167 nastupa za reprezentaciju. No, iako drži vrh Europe, na svjetskoj listi dijeli peto mjesto s bivšim ekvadorskim braničem Ivanom Hurtadom, dok je rekorder Egipćanin Ahmed Hassan sa 184 nastupa.
Mazohizam je ključ
– Na kraju, moraš biti malo mazohističan da bi bio golman. Mazohističan, ali i egocentričan, jer kada si golman, siguran si u samo jednu stvar na svijetu, a to je da ćeš primati golove. A znaš da to nije nešto što te čini sretnim – objasnio je jednom u intervjuu za The Guardian Buffon.
Isti onaj Buffon koji je prije 20 godina prvi put navukao reprezentativne rukavice, a dosad je odigrao 168 utakmica u talijanskom dresu. Gigi je za Italiju debitirao kao 19-godišnjak, u listopadu 1997., i vjerojatno će dobro pamtiti tu utakmicu s Rusijom u snježnoj i blatnjavoj Moskvi gdje je dobio priliku pokazati svijetu kakvog će igrača gledati sljedećih godina. Fabio Cannavaro tada mu je već počeo kvariti statistiku. Bio je prvi igrač koji je loptu uspio pospremiti u njegovu mrežu. No, taj prvi primljeni gol nije značio ništa jer nakon toga Talijan je počeo nizati nastupe, rušiti rekorde i osvajati nagrade. A ionako je iz ovih sada tisuću odigranih utakmica, njih 426 završio bez primljenoga pogotka. Iskustvo ima, talent ima, a nije ni čudo.
Krenuo je kao veznjak
Rođen je u megasportskoj obitelji, majka Marija Stella bila je bacačica diska, a otac Adriano dizač utega. Neuspjeh mu nije bio u krvi. Tako je prvi igrač “azzurra” koji je krenuo putem nogometa, a ne atletike, do sada bio na osam velikih natjecanja, a osvojio je i Svjetsko nogometno prvenstvo 2006. godine. A nije ni slutio da će njegovo ime gotovo postati sinonim za vratara jer je u nogomet ušao kao vezni igrač.
– Mislim da svako dijete započinje igrati nogomet jer želi zabiti gol, a ne ga obraniti. Bio sam veznjak u početku i zabijao sam golove i tata me gurao prema tome, ali sam zaista htio biti poput Thomasa N’Kona – rekao je jednom Gigi, koji je sada u očima mladih vratara vjerojatno isto ono što je za njega tada bio N’Kono.
