U CSKA je stigao prije 45 dana, odigrao dosad tek nešto više od 700 minuta za ruskog velikana, no Nikoli Vlašiću i to je bilo dovoljno da već zaludi navijače i medije. Njegovo ime “vrištalo” je jučer s mnogih ruskih naslovnica, a kako i ne bi kad je jedinim golom na utakmici srušio aktualnog prvaka Real Madrid (1:0).
Koliko je dobar bio Vlašić u toj utakmici, najbolje potvrđuje izjava njegova suigrača Nikite Černova:
– Nakon ove utakmice Zlatnu loptu bih dao Vlašiću, a ne Modriću. Nikola je bio briljantan, pa te zvijezde Reala nisu mu mogle ništa!
No Nikola se ipak ne slaže sa suigračem... Luka je ipak Luka!
– Hvala na komplimentu, ali ne mogu se složiti s Černovom. Luka je najbolji, zaslužio je tu nagradu - odgovorio je Nikola koji je potvrdio da mu je odluka o dolasku na jednogodišnju posudbu u CSKA bila sjajna.
>> Pogledajte i video: Vlašićev preporod u Moskvi
A gledajući kako njihov igrač ruši veliki Real, navijači Evertona sigurno su čupali kosu od jada. No to je problem trenera Marca Silve, koji je procijenio da za Vlašića nema mjesta u 11-plasiranoj momčadi Premiershipa.
Motoričko “čudovište”
– Nikola je rekao Silvi da je najbolji veznjak u Evertonu, no on, nažalost, nije mislio jednako. Sad se vidi da je pogriješio što ga je pustio na posudbu u CSKA – rekao je Nikolin tata Joško Vlašić.
A ako je tko upoznat s Nikolinim mogućnostima, onda je to tata Joško. Uostalom, on se o njegovoj karijeri brine još otkad je bio klinac od godinu-dvije.
– S godinu dana vidjelo se da je Niksi motoričko čudovište. Bio je nabijen i čvrst. S tri godine već je skakao s visine od dva metra i nastavljao trk bez zastoja. Svaki motorički zadatak koji bih mu zadao oduševljeno bi izvodio. Bio je ljuti natjecatelj i poraz nije bio u njegovu spoznajnom repertoaru. To što je on mogao napraviti s dvije godine nisu mogli ni petogodišnjaci. On još drži rekord dječjih vrtića na 50 metara, kada sam ga vidio na djelu, shvatio sam što imam u rukama. Oduvijek smo igrali na male golove, Nikola i ja protiv starijih dječaka. Tempirao sam ga da postiže golove pa je Nikola, prije nego što je uopće počeo trenirati nogomet, već zabio više od 30 tisuća golova – otkrio je Joško koji se sjeća točnog datuma kada je odlučio da će Nikola postati nogometaš.
– Bilo je to 31. svibnja 2002. Tad sam odlučio da će Nikola igrati nogomet. Nikola je tada imao četiri i pol godine.
U početku ga je otac samostalno trenirao, zbog osjetljivih godina po posebno koncipiranim treninzima. Tražio je savjete i od pokojnog Tomislava Ivića, a Nikolu je jedno vrijeme individualno trenirao i Zoran Vulić.
Tisuće i tisuće sati rada
Kao klinac karijeru je Nikola započeo u Dalmatincu, a nakon toga se prešao u Omladinac iz Vranjica, gdje su nastali i prvi YouTube inserti čudesnog dečkića koji je usput bio i brat tada već poznate Blanke Vlašić.
A već tada, kad je Nikola imao svega osam godina, Joško je novinaru Večernjeg lista Ozrenu Maršiću rekao sljedeće:
– Nikola? On će biti polušpica, krilo svjetskih razmjera, ostvarit će vrhunsku karijeru profesionalnog nogometaša!
Možda je tada to zvučalo malo preoptimistično, no Joško je očito znao što govori. Kao što je znao što govori i kada je prije nekoliko godina najavio da će Nikola iz Hajduka otići za odštetu od 10 milijuna eura. A otišao je za 11.
Tijekom dosadašnje karijere Niksija su vodili Igor Tudor, Stanko Poklepović, Goran Vučević, Damir Burić, Marjan Pušnik, Joan Carrillo, Nenad Gračan, Ronald Koeman, sada u CSKA i Viktor Gončarenko, svatko od njih utkao je nešto u njegov uspjeh, no sve je to ništa prema ulozi koju je u tom putu imao tata Joško. Jer iza njih dvojice su tisuće i tisuće sati individualnog rada, trenažnog procesa u koji ga je Joško uveo još kao trogodišnjaka. I zbog svega toga Nikola je već danas kompletan nogometaš koji je spreman svega mjesec dana nakon dolaska u klub postati vođa CSKA, kluba koji ruši i Real Madrid.
A da su i trener i suigrači u njemu prepoznali vođu, potvrđuje to što je i u prethodnoj utakmici Lige prvaka, u Plzenu protiv Viktorije, kod zaostatka 1:2 u 96. minuti dobio ovlasti da puca 11-erac. Naravno, zabio je za konačnih 2:2. Kao što je zabio i prije nekoliko dana u remiju (1:1) protiv gradskog rivala Spartaka. A onda je savršenih 14 dana zaokružio rušenjem Reala.
Sada definitivno Nikola više nije samo “mlađi Blankin brat”.
Bravo Nikola. Volim Dinamo, ali prije svega volim Hrvatsku. Drago mi je da se razvijas kao igrac.